Mislav Balković još je od 2009. dekan Visokog učilišta Algebra. Posebno je aktivan u područjima obrazovanja odraslih, visokog obrazovanja i izgradnje obrazovnih politika unutar sustava strukovnog i visokog obrazovanja. Predsjednik je HUP-Udruge poslodavaca u obrazovanju i Sektorskog vijeća za elektrotehniku i računarstvo.
U kojoj je fazi obrazovna reforma?
Mogu s veseljem reći da se krećemo u dobrom smjeru. Otpore tom procesu koje povremeno susrećemo treba gledati prije svega u kontekstu manjka šire vizije razvoja društva i želje za zadržavanjem statusa quo koji je mnogima komotniji ili financijski isplativiji. Što se tiče daljnjeg razvoja hrvatskog sustava obrazovanja, podsjetit ću kako i dalje imamo na snazi temeljni strateški dokument koji je u Saboru donesen konsenzusom svih političkih stranaka, a to je Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Kurikularna reforma jedna je od predviđenih mjera i na neki način se ipak uspjela protegnuti na više od jedne vlade, što je zaista dobro. Međutim, oko većine drugih važnih mjera, koje su vrlo kvalitetno definirane Strategijom, poduzima se malo, dok se neke čak pokušavaju progurati i u suprotnosti s tim krovnim dokumentom.
Kakvi su rezultati implementacije hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO)?
Hrvatski poslodavci HKO vide kao ključni reformski instrument u sustavu obrazovanja i tržišta rada koji hrvatskom društvu daje priliku za razvoj kvalitetnijeg i odgovornijeg sustava obrazovanja. On je dao zakonsku osnovu, metodologiju, tijela i informacijske sustave koji omogućuju drugačiji način razvoja obrazovnih programa na svim razinama obrazovanja, uzimajući u obzir stvarne potrebe pojedinca i društva, razvoj tehnologije kao i strateške smjernice razvoja države. Zakon o HKO participativno je razvijan više od šest godina, a danas je gotovo sasvim implementiran u smislu tijela i sustava koji su potrebni u njegovoj provedbi. Šteta je što smo nekoliko godina, umjesto na njegovu punu implementaciju, izgubili na neuspješan pokušaj pojedinaca sa Sveučilišta da ga ukinu i tako nas vrate desetak godina unazad. Iako takve inicijative i danas postoje, vjerujem da više nećemo blokirati vlastiti razvoj.
Koliki je utjecaj obrazovanja na konkurentnost društva?
Istraživanja pokazuju da društva s razinom znanja mladih koja je ekvivalentna jednoj dodatnoj godini učenja u odnosu na društva s prosječnom razinom znanja mladih ostvaruju u prosjeku jedan posto viši rast BDP-a godišnje. Istraživanje pokazuje i da je upravo razlika u znanju, a ne prirodna bogatstva ili geostrateški položaj zaslužna za tri četvrtine razlike u stopi gospodarskog razvoja.
Kakva je pozicija privatnog obrazovanja naspram javnog?
Donedavno je u Hrvatskoj najatraktivniji poslodavac bila javna uprava ili lokalna samouprava i tada se nije previše razmišljalo o konkurentnosti i kvaliteti obrazovanja, nego o tome kako naći vezu. U većim sredinama, gdje postoji i više prilika, mladi su uvelike promijenili razmišljanje. Sve su više svjesni vrijednosti godina života koje će uložiti u obrazovanje pa traže konkurentnu obrazovnu ustanovu koja će im omogućiti izvrsne karijerne mogućnosti. Pitanje je li osnivač privatni ili je to država bit će sve manje važno, baš kao što je to danas nevažno kod izbora između npr. privatnog Stanforda ili državnog UC Berkeleya.
Kakve su promjene u visokom i strukovnom obrazovanju koje se najavljuju?
U idućoj godini mijenjat će se niz zakonskih rješenja, od obrazovanja odraslih do visokog obrazovanja. Vjerujem da će novi zakonski prijedlozi riješiti neke postojeće probleme, a u tom smislu pozivam resorno Ministarstvo da neizostavno uključuje socijalne partnere u sve procese definiranja obrazovnih politika i izmjena postojećih propisa.
Čak 53 posto srednjoškolaca napustilo bi RH?
Kao povod za razmišljanje o odlasku od diplomanata čujem komentare o neodgovornoj politici, manjku vjere u boljitak društva, zaostalom socijalizmu, sporosti u provedbi reformi i o korupciji. Ako političari ne žele ili ne mogu potaknuti vjeru mladih da ovo društvo može bolje, morat ćemo pričekati da u politiku uđu oni koji misle drugačije.
U prijašnjim intervjuima zalagali ste se za micanje politike iz školstva, je li se to počelo događati?
Na makrorazini obrazovanje je nerazdvojivo povezano s politikom jer birači političarima daju mandat za razvoj društva, pa tako i za razvoj najvećeg dijela obrazovanja. Tu načelno ne vidim problem, osim u prečestim strateškim zaokretima u mandatu svake nove vlade i povremenom političkom klijentelizmu radi zadržavanja postojećih monopola i sinekura u dijelu obrazovnog sustava koji nije konkurentan i ne želi se razvijati. Iako komunikaciju s ovom postavom Ministarstva ocjenjujemo kao dobru, voljeli bismo kao socijalni partneri biti i snažnije uključeni u donošenje odluka koje se tiču razvoja obrazovanja jer smatramo neophodnim poraditi na jačoj sinergiji gospodarstva i sustava obrazovanja u Hrvatskoj.
Kako to objasniti maloumnim desničarima koji svršavaju na drva? Prirodna bogatstva čuvaš za sebe, a ne prostituiraš ih za sitnu lovu turistima.