Kao i svaki put kada su posrijedi neki izbori, u Hrvatskoj se počnu
događati i različite neobičnosti, pa i kojekakva čuda. Zasad je najveće
– zagrebačko. Milan Bandić, godinama za mnoge sporan, ali neosporiv,
naći će se na posljednjem mjestu, na dnu SDP-ove izborne liste za
Gradsku skupštinu! Zoran Milanović na prvom, a Milan Bandić na
posljednjem!? Vjerojatno će biti još izbornih neobičnosti sličnih
zagrebačkoj, no malo je vjerojatno da će zagrebačka biti nadmašena.
Najvjerojatnije u sklopu političko-eshatološkog projekta “Kako
upokojiti Milana”, netko je u SDP-ovu vrhu valjda odlučio da se
zagrebačkom listom “bahatom Bandiću” i simbolično navijesti da ga se
kani i stvarno spustiti ravno do dna. Dijelu SDP-a draga je vlast u
Zagrebu, ali mu nije drag Bandić.
Antibandićevci bi vlast, no ne bi i Bandića! Pa se smišljaju i načini
kako i dalje vladati Zagrebom a da se od Bandića učini “Milan Blenton”.
Rado bi ga politički pojeli, ali ne znaju kako i vrte se kao mačke oko
vruće kaše. Jer, ako je kao “neki mali” iz Pogane Vlake uspio postati
purgerskim gradonačelnikom usprkos stereotipu “ti Hercegovci” te
najmoćnijim esdepeovcem, znaju da može biti ovakav i onakav, šaren,
mastan ili zasukan, ali da sigurno nije blentav.
U SDP-u neskloni i protivni Bandiću za gradonačelnika Zagreba nekoga bi
ljevijeg od njega, ali se boje da će, “upokoje” li ga, izgubiti glasove
Zagrepčana desnijih od gradonačelnika. No, šefovstvo SDP-a, izgleda, s
ovim izborima počinje “politiku novog kursa” kaneći Bandića
marginalizirati, a stranku samim tim valjda učiniti
socijaldemokratskijom, urbanijom i ljevijom. Lista za Skupštinu
pokazuje da se Bandića namjerava držati pod kontrolom.
Samo, kako kad je Bandić već dugo potrebniji SDP-u nego SDP njemu? SDP
bi Zagreb, ali bi ga radije bez Bandića. Poslije izbora esdepeovci bi
na Iblerovom trgu veselo zapjevali “Moj Zagreb, tak imam te rad”, no
znaju da s nekim ue-Bandićem gradonačelnikom Zagreba ima šanse postati
čak i Jasen Mesić, novak iz HDZ-ova političkog rasadnika.
Kao što se dio SDP-ove nomenklature bavi traženjem nekoga tko bi mu bio
po ćudi, da je nebandićevac a da može biti i politički uspješan, slično
se trudi i predsjednik Mesić. I njemu je stalo tko će na njegovo mjesto
kada ode u penziju. Može se zapaziti da već ima i svoje favorite.
Pa kad predsjednik već ima svoje favorite, bilo je sasvim logično da
pučanstvu koje mu je povjerilo dva mandata obznani koje bi to
najvažnije političke kvalitete i ljudske osobine trebao imati budući
predsjednik. Naivnom pučkom očekivanju predsjednik priopćava: “Mora
biti dokazani antifašist!” U vrijeme svemirskih tehnologija, globalnoga
svijeta, ekonomske krize, svjetskog gospodarstva, čipova i šoka
budućnosti naš predsjednik kao da je bio u vremenskom stroju!
U svijetu koji je pred najvećim izazovom budućnosti u posljednjih
pedeset godina naš se predsjednik bavi svojim nasljednikom vjerujući da
je najvažnije da bude “dokazani antifašist”!?! U vremenu pojave Baracka
Obame, rušenja svjetova, nužnosti potpune promjene globalnoga
svjetonazora i totalne mijene jednog potrošenog svijeta, mi još slušamo
partizanske govore!
Baviti se “poželjnim osobinama” onoga tko će doći poslije njega, kao da
je posrijedi njegov nasljednik, više priliči dinastiji nego demokraciji
bez monarha! Osim toga, poslije dva mandata i deset godina “brige za
državu”, predsjednik je zaslužio da se odmori. Može dopisivati svoje
memoare, postati počasnim predsjednikom Crvenog križa ili zavičajnog
kluba Slavonaca u Zagrebu, igrati se s unucima, na Sljemenu brati
gljive...
Kod nas nikada ne manjka nečega što izaziva čuđenje. Posebno u
politici. A osobito kada su izbori. Od sadašnjih bi zagrebačkih čuda
moglo valjda biti veće samo to kad bi se Mesić odlučio na “povratak u
budućnost”, a Milanović s gradske liste izgurao Bandića.
BIJEDA POLITIKE
