Priča mi kolegica koja je protekli tjedan pratila posjet europskoga povjerenika za proširenje Ollija Rehna Ljubljani da se ozračje u Sloveniji jako promijenilo: ni traga euforiji koja ju je bila zahvatila nakon što je premijeru Borutu Pahoru uspjelo pred Božić blokirati hrvatske pristupne pregovore; sada su svi natmureni i jako nervozni, kaže.
Osjeti se to i u Bruxellesu, gdje izjave slovenskih političara zvuče kao da dolaze iz izvrnuta svemira. Čak i pomirljivi europarlamentarac Lojze Peterle ponavlja novu ljubljansku mantru, da Hrvatska “mora prestati pritiskati Sloveniju”– kao da nije Slovenija blokirala Hrvatsku, nego obratno! A Pahorove izjave da “Hrvatska ne razumije da je Slovenija članica EU, pa su slovenski zahtjevi zapravo zahtjevi EU”, da bi u slučaju njegova sastanka sa Sanaderom uz nazočnost predstavnika EU Hrvatskoj na suprotnoj strani stajala dvojica koja bi zastupala slovenske stavove, da Slovenija ima unutar EU sve veću potporu za blokadu Hrvatske, nisu do li zviždanje čovjeka koji noću prolazi grobljem, pa samoga sebe nastoji ohrabriti. I mazanje očiju zaluđenim Slovencima, kojih, prema najnovijoj anketi Dela, čak 53,5 posto zahtijeva “još oštriji” nastup prema Hrvatskoj.
Upravo je to što je Pahor izazvao mržnju među narodima svojim priglupim napuhavanjem izmišljenoga sukoba – jer svima je, osim veleslovenskim nacionalistima koji sanjaju o drevnoj slovenskoj luci Žalborni (Savudriji) iz koje su se, kao, slovenski moreplovci otiskivali u otkrivanje novih svjetova, jasno da granica dviju država ne može biti drugačija od granice dviju bivših jugoslavenskih republika – najjači argument za osudu njegove politike protekloga tjedna u Europskome parlamentu. Zastupnici su izrazili “duboko žaljenje” što Slovenija zbog dvostranih pitanja priječi hrvatske pristupne pregovore”, upozorili da “takva pitanja ne smiju biti zapreka pristupu” Hrvatske u EU, te zatražili da se spor riješi na Međunarodnome sudu pravde u Den Haagu.
Od 58 EP-ovih vanjskopolitičkih odbornika samo su dvojica glasovala protiv; kako se glasovalo elektronički, možemo samo pretpostaviti da su to bili pučanin Peterle i liberal Jelko Kacin. Iako su se obojica, na izravno pitanje, klela da su glasovala za jer se ne usude otvoreno suprotstaviti izravnome naputku svojih stranačkih klubova. Sve su europske stranke, naime, svojim članovima naredile da glasuju za takve formulacije.
Kacin se u raspravi nije nito javljao za riječ jer se našao u nebranu grožđu: na rezoluciju o napretku Makedonije bio je, naime, uložio amandman da dvostrana pitanja ne smiju ometati njezin put u EU. Švedska pučanka Ana Ibrisagić u raspravi ga je dobro podbola: dva je puta zatražila da ponovno pročita svoj amandman jer “nije mogla vjerovati da dobro čuje”! Jest, potpora slovenskoj blokadi unutar EU zaista raste!
Slovenski čelnici još su si jednom pucali u nogu kada su, u želji da ometu zajednički poticaj Rehna i predsjednika Europske komisije Josea Manuela Duraa Barrosa o “olakšavanju” nalaženja izlaza slovenske blokade uspomoć nobelovca za mir Marttija Ahtrisaarija, taj prijedlog, usprkos zahtjevu EK za “tihom diplomacijom”, pustili u javnost. Kome do tada nije bilo jasno, shvatio je da blokada nije sredstvo, nego cilj. A onda i Pahorovo odbijanje Sanaderova poziva na rukometnu utakmicu: u Bruxellesu se to doživjelo kao hrvatski znak dobre volje, a još jedan dokaz slovenskoga muljanja. Doduše, šalimo se ovdje, možda je Sanader trebao Pahora pozvati na modnu reviju…
