"Razočaralo me što ste se odredili tek kao puki kroničar stanja, a ne netko tko bi trebao potaknuti na promjenu. Na žalost niste Vi jedini u našoj Crkvi koji nije u stanju potaknuti na promjenu, iako imate izvrsnu priliku za to", piše mi gospodin Ž. Č. reagirajući na napis "Bogatstvo za krizmu".
Njemu, ocu troje djece, važno je pitanje kako u okolnostima pretjerane materijalizacije u slavlju krizme i drugih sakramenata naglasiti duhovno značenje primanja sakramenata.
Nemam namjeru braniti svoje stavove, a kamoli ostale kolege, već bih želio podcrtati problematiku. Ne bi se moglo reći da roditelji, svećenici i vjeroučitelji ne govore ili ne ukazuju na duhovno značenje sakramenata, no u okolnostima u kojima, kako reče jedan nizozemski biskup, "sijemo na asfalt" a ne na izoranu zemlju, rezultate jedva možemo vidjeti.
Ipak, kao konkretni prijedlog, upućujem na praksu prve Crkve koja je gajila tzv. mistagoške kateheze. Njima se dublje ulazilo u misterij sakramenata. Danas bi, k tome, takve kateheze pospješile i veće zajedništvo i dijalog.
Mistagogija bi bila i neka vrsta odgovora na sve raširenije ponude tajnih nauka i skupina. Možda baš to nedostaje mladima?! Zvuči pomalo utopistički, ali bi vrijedilo pokušati.
