Prošli tjedan, u razdoblju od Sv. Barbare do Sv. Lucije, u široku
plitku zdjelicu, tanjur ili sličnu posudicu posijali smo božićnu
pšenicu.
Prije sjetve smo je isprali i prelili vodom te ostavili da nabubri
preko noći. Višak vode sljedeće smo jutro ocijedili, na dno posudice
položili debeo sloj vate, mekani kuhinjski papirnati ubrus, tanki sloj
pijeska ili zemlje za cvijeće te posijali nabubrelu pšenicu u tanku
sloju. Svaki dan malo poškropimo i za nekoliko dana pšenica je, na
toplu, zračnu i svijetlu mjestu, nabubrila, isklijala, niknula i lijepo
se zazelenjela.
Preksutra, na Badnjak, kad budete ukrašavali kuću i kitili božićno
drvce, pšenicu podrežite, povežite ukrasnom vrpcom u narodu je
običaj hrvatskom trobojnicom pa stavite na stol, pokraj prozora
ili pod božićno drvce uz jaslice. Ako ste u sredinu pri sjetvi stavili
čašicu, izvadite je i na njezino mjesto utisnite svijeću. Kako bi što
dulje ukrašavala kuću, po narodnom običaju sve do Sveta tri kralja,
pšenica bi, kao i božićna jela, trebala biti u svijetloj i hladnoj
prostoriji. I dalje je umjereno zalijevajte da se ne osuši, ali ne
previše da ne požuti i ne popljesnivi.
U nekim našim krajevima jedna bi se posudica s božićnim žitom i
grančicom jele na Badnji dan odnijela i na groblje pokojnicima.
Korijeni su toga starog običaja sijanja božićne pšenice u antičkom
kultu vegetacije, koji simbolizira umiranje i ponovno rađanje prirode.
U katolika božićna je pšenica simbol života, a u narodu se
vjeruje da gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati
pretkazuju bolju ili lošiju žetvu iduće godine. Nakon Božića pšenica bi
se davala pticama jer se ništa iz tog svetog doba nije smjelo
baciti.
Prema starim hrvatskim narodnim običajima, na Badnju noć su se u kuću
unosila i tri velika panja, simbol Svetoga Trojstva, te stavljala na
ognjište, a njihovim su se žarom pripaljivale sve svijeće u kući.
Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva, koja se tih dana nije smjela
ugasiti, donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Glavni član domaćinstva unosio je u kuću i slamu, kao simbol Isusova
rođenja u štalici, čime se označavao službeni početak proslave blagdana
Božića. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, a malo se slame
stavljalo i na stol i pokrivalo stolnjakom. Klasje se vezivalo u
snopove, a pleli su se i vjenčići. Nakon večere, svi bi se
ukućani okupili na slami gdje bi se sjedilo i razgovaralo sve do
polaska u crkvu na polnoćku.
PODSJETNIK Od antičkog kulta vegetacije do katoličkog simbola života
Božićna pšenica
