Od svih mogućih glupih alergija koje su moderni ljudi razvili u moderno doba, i ja sam pokupila jednu, baš početkom ove zime, čini mi se najgluplju moguću, alergiju na hladnoću.
Manifestira se crvenilom lica, blagim oticanjem usana te nelagodnim osjećajem žarenja kože izložene neuobičajenom alergenu. Liječnici koji uzroke određenih stanja ipak traže u dubljim slojevima ličnosti i izvan granica zapadne medicine, reći će da takve pobune organizma uvijek imaju veze s onim nekim neskladom koji dolazi iznutra.
Obitelj teleoperatera
Tako mi više gotovo nikakvo zadovoljstvo ne pričinjava probijanje kroz aktualni predbožićni ugođaj, između natrpanih štandova s kojih vise hrpe plastike i sintetike iz Kine, kroz miris pečenih mesnih prerađevina u kojima nema mesa, a kada pomoć potražim odozgo, kao odgovor dobijem neukusne proboje električne energije u vidu dodatnih izdataka zaduženih gradova.
Dojam je pojačan činjenicom da sam se na toj sceni našla, netom pristigla iz zagrebačkog predgrađa, gdje sam na jednom parkiralištu vidjela ženu kako plače. Stoji tako sama i plače. Nedaleko od kontejnera, bez ikakve namjere i smisla da učini korak u bilo kojem smjeru. U ruci joj je još i pecaljka za skupljanje PVC boca s božićnim motivima.
U glavi mi odzvanja melodija sladunjave pjesme koju je odabrao neki teleoperatera koji želi da za Božić postanem njegova obitelj pri tome ne smatrajući bitnim da mi objasni kakve to veze ima s Kristovim rođenjem i zašto je baš zbog njegova rođenja ovoga Božića ta ponuda senzacionalna, jer upravo pozivanje na Krista omogućit će mi 1000 besplatnih minuta razgovora.
Jasno je kao dan da je odavno prijeđena granica između obilježavanja određenog vjerskog blagdana i agresivnog kapitalizma koji će iskoristiti baš sve da se održi, kao i njega, kao i vas, kao i mene, kao i Boga, pa čak i ako ga nema, ima potrošača koji će rado kupiti u njegovo ime. Tako imate blagdanske rasprodaje koje mogu završiti stampedom, imate božićne akcije zamjene ulja u autu i metlica na brisaču, na stranicama novina naslove: „Seksi brineta zagolicat će vašu maštu, polugola Hana savršen je božićni poklon!“, dalo bi se ovakvih sumanutih primjera nabrajati do sutra, ali rado bih izdvojila svoj omiljeni, oksimoron koji me svake godine baca na koljena, pa da mu se odužim kojom rečenicom.
Dakle moj apsolutni favorit predblagdanskog ludila jest božićna lutrija iliti srećka. Ima doduše, i ona uskrsna koja je u svojoj biti još luđa, jer se radi, ovaj put ne o obilježavanju slavlja prigodom rođenja djeteta, nego o, zadržimo se samo na tome ne ulazeći u eshatološka pitanja, razapetom čovjeku, uz kojeg se veže lutrija! Ali vratit ću se još njoj, u korizmeno vrijeme.
Prije četiri godine Hrvatska lutrija pokrenula je akciju pod nazivom „Nešto ispod bora, staviti se mora“ te raspisala natječaj za izradu likovnih radova na temu „Božićni motivi“ i uputila ga, ni manje ni više, nego na adrese dječjih domova u kojima žive djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi „želeći im dati priliku da pokažu dio svojih kvaliteta i da se na temelju njih izbore da se za njih čuje u javnosti“.
Tako već četvrtu godinu zaredom oko 1500 mališana iz Domova za nezbrinutu djecu revno crta i oslikava bale papira kako bi im Hrvatska lutrija zauzvrat na božićno jutro darovala neki poklončić (u pojedinačnoj vrijednosti od 150 kn!) i opskrbila njihove domove jelama. Akcija vrijedna divljenja.
Pogotovo ako uzmemo u obzir da dobiju gotova dizajnerska rješenja za srećke, natopljena tužnim sudbinama malih umjetnika, za koje nitko nikada nije čuo u javnosti niti se zasad tako probio, kako oni vole napisati u samopromotivnom materijalu. Tvrdeći kako njihova nasmiješena lica i djelatnike Hrvatske lutrije navode na osmijeh (zar nisu preslatki, tako mali i talentirani, a jeftini, ne, besplatni! ) naša sreća je rezultat njihove sreće, ali i potvrda kako, pomažući najosjetljivijim skupinama, činimo vrijedna djela. I onda bude, da vidimo, što točno?
Vi imate zaista divno oslikane srećke jer, osim što djeca krasno crtaju, uspjeli ste se okoristiti dobrotvornim radom i njihovim pričama, a onda još k tome, za to iskorištavanje sebi pripisati zasluge, kao velikim dobročiniteljima. Ono što ste trebali učiniti zauzvrat jest odvajanje vama mizernih sredstava za kupnju poklona na božićno jutro, i čak opskrbljivanje božićnom jelom. Kako bih rekla, a da me se krivo ne shvati, tako i toliko se može podcjenjivati upravo i samo djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, jer dječje veselje za Božić puno je skuplje od toga.
I dalje u domovima
Toliko smo naviknuti na izvrtanje vrijednosti, na licemjerje, ali manipuliranje pojmom dobrote i velikodušnosti, poklanjanjem koje je u svojoj srži uzimanje, ne prezanje pred tim da se iskoristi i one koji su u ovo jezivo i histerično vrijeme blagdana, zaista ugroženi i najsamiji na svijetu, postalo je besramno.
Domagoj (9), Evica (7), Fran (9), Gabrijela (8), Franka (9), Ivan (10), Jasmina (7), Kristina (11), Leona (11), Lorena (5), Marica (10), Matea(11) ovom su akcijom dobili priliku pokazati svoja slikarska umijeća i u javnosti, piše na stranicama Hrvatske lutrije. Pretpostavljam da su nakon tog spektakularnog uvoda u svijet javnosti i malenih umjetnika njihove slike na nedobitnim srećkama završile u kantama za smeće nakon jednokratne zabave onih koje si takve srećke mogu priuštiti.
Ali, Domagoj, Evica, Fran, Gabrijela, Franka, Ivan, Jasmina, Kristina, Leona, Lorena, Marica, Matea, pretpostavljam, još uvijek žive u domovima za nezbrinutu djecu, još uvijek ih čeka neizvjesna budućnost nakon završene srednje škole u kojoj će neki od njih proći pakao zahvaljujući sretnijim vršnjacima.
Ovim putem u sveto predblagdansko vrijeme pozivam dobročiniteljsku Hrvatsku lutriju, ako joj je zaista stalo do humanitarnog rada, kako voli isticati, a ne samo do zgrtanja novca u igrama na sreću, neka svake godine za Božić takvoj djeci kupi po jedan stan u kojem bi njih nekoliko moglo živjeti nakon završetka srednje škole i obećavam – svake ću godine kupiti jednu srećku.
A vjerujem, s vremenom, i alergija bi mi mogla popustiti.
Hrvatska lutrija je tvrtka takva kakva jest - svatko s temeljnim znanjem iz računa vjerojatnosti zna o čemu je riječ i na koji način zarađuju ;) Ali, da je škrta - nije! Barem ne u usporedbi s drugim hrvatskim tvrtkama. Moje dijete pjevalo je u dječjem zboru na raznim mjestima i u raznim prilikama, ali najsretnija je došla s nastupa za HL - svi članovi zbora dobili puno zgodnih, iako ne preskupih sitnica, ali u odnosu na sve prethodne i kasnije nastupe te sitnice pokazale su se kao prekrasan znak pažnje za djecu (i roditelje) koji su pola popodneva i cijelu večer proboravili u hali pored Velesajma čekajući da probe i nastup budu gotovi. Ne igram ništa što nudi HL, jer znam kolika je vjerojatnost da nešto dobijem, al da je tvrtka antipatična - nije ;)