Dok Radimir Čačić i dalje šuti, književnik Miljenko Jergović, poznat po tomu što ne dopušta da se njegovi osvrti komentiraju, na jučerašnjoj 24. stranici trećih najvažnijih hrvatskih novina, istražio je i iskomentirao rad reportera o Čačićevoj nesreći u Mađarskoj.
Citirajući po njemu sporni naslov u Večernjem listu “Vratio se u politiku, a skrivio je smrt”, on se pita “Zašto se Čačića predstavlja skoro kao bešćutnoga ubojicu s umišljajem?”, pa razrađujući tezu o novinskim stereotipima zaključio je: “Radimir Čačić, naravno, za hrvatske prilike nije nikakav moćnik, jer da jest, vijest o njegovoj prometnoj nesreći nikada ne bi metastazirala u naslovnice na temu njegove bahatosti i bešćutnosti, niti bi se i prije provedene istrage, i to usred hrvatskoga novinskog mainstreama, proglašavao, malne za ubojicu”.
Ovdje ne kanimo propitivati što je književnika ponukalo da u maniri “đavoljeg odvjetnika” svoju kolumnu posveti obrani kriminalne vožnje Radimira Čačića. Njegovo je pravo da svoju kolumnističku neovisnost i na taj uvrnuti način koristi, ali sporno je sredstvo koje je upotrijebio da bi taj cilj ostvario. Takvo što ne bi se usudila javno izreći ni Čačićeva PR agencija, pa niti njegovi odvjetnici: “Ovakav model novinarstva - gdje se pojavljuju zli i bahati moćnik, kojemu se suprotstavljaju mase čistih, nevinih i “samozatajnih” vrijednih ljudi i građana - jedan je od tipskih tabloidnih modela. Ali navlas istim stereotipom služi se i fašistička propaganda. Malo je toga u povijesti novinarstva znalo biti toliko odurno poput tog postavljanja na stranu malog čovjeka, pa još onoga koji je pao kao žrtva moćnika s imenom i prezimenom”.
Namjerno ili ponesen željom za obranom, književnik se nije niti prosječno informirao o slučaju jer onda ne bi dijelio lekcije novinarima kako bi u izvještavanju trebali koristiti “eufemizam” o Čačićevu sudioništvu u nesreći, jer je i sam Čačić u svom obraćanju javnosti jasno rekao “uzrokovao sam prometnu nesreću”. Dakle, ni on sam ne dvoji oko toga je li ili nije krivac. Dakako, u nastavku tog priopćenja Čačić je, shodno svojim pravnim i političkim interesima, svoju krivnju relativizirao sugestijom o sporoj vožnji, sukrivnji žrtve jer nije uključila maglenke i iznenadnoj gustoj magli, za koju nema svjedoka.
Što se Čačićeve (ne)moći tiče, čak i ako nam je neprihvatljiv argument da je on zbog drugih okolnosti trebao već davno izići iz politike, činjenica je da on nije moćan tako kako jest onda bi mu njegova stranka sada “pomogla”, a ne bi isključivo njemu prepuštala da donese odluku treba li ostati u politici ili ne.
Upravo to pitanje, trenutačno je jedno od najozbiljnijih političko-etičkih pitanja. Čak i ako na temelju osobnih iskustava zagovaramo tezu kako se svakome može dogoditi da izazove nesreću sa dvoje mrtvih, te da ga samo zbog toga ne smijemo kriminalizirati, činjenica je da je izazivanje prometne nesreće s takvim posljedicama u svim civiliziranim zemljama - kazneno djelo. Bavljenje određenim poslovima, u ovom slučaju politikom, nespojivo je s određenim ponašanjem.
Da je Čačić profesionalni vozač ili šef policije, nitko ne bi problematizirao zabranu vožnje ili smjenu jer je najnormalnije da je bavljenje tim poslovima u “sukobu interesa” sa takvim ponašanjem za upravljačem.
Ali, kad je riječ o “nemoćnom” političaru, kriteriji se mijenjaju. U toj mjeri da književni intelektualac fašizmom naziva puko etičko propitivanje smisla samo političkog djelovanja osobe nakon tako teških posljedica, i koja ima sreće da se može baviti biznisom, čije je očitovanje preko PR agencije razotkriveno kao obmana javnosti upravo zahvaljujući reportaži iz Mađarske, te koju se sve vrijeme provocira da kao odgovorni političar konačno odgovori na pitanja javnosti. U protivnom ne treba se baviti politikom.
Citirajući po njemu sporni naslov u Večernjem listu “Vratio se u politiku, a skrivio je smrt”, on se pita “Zašto se Čačića predstavlja skoro kao bešćutnoga ubojicu s umišljajem?”
Komentara 59
Prva Čačićeva stvar, čim je \"uzrokovao prometnu\", je angažiranje PR agencije(PROFESIONALNIH, i pakleno skupih MANIPULATORA JAVNOŠĆU) koji su odmah počeli majstorski raditi svoj posao: s jedne strane šefica agencije Ankica Mamić je osobno lansirala priču koja igra na kart emocija (Čačić kao djetešce, obliven suzama), dok je ostatak ekipe izmislio maglu na cesti(mađarski HAK izjavljuje da je nije bilo), vožnju žrtava u rikverc, loša svjetla, itd, itd... a VRHUNAC je NASTUPIO SADA: Angažirao je Jergovića, lika koji je poznat po svom MIJENJANJU MORALNIH STAVOVA ovisno o tomu TKO GA PLAĆA i KOJEM SE TRŽIŠTU ULAGUJE. Radi se o tipu koji je početkom rata u Sarajevu bio glavni medijski POZIVATELJ na linč (a u ratu to znači UBIJANJE) onih INTELEKTUALACA koji su s pčetkom opsade pobjegli iz grada, no od kojih su se mnogi odmah i vratili (slučaj \"Sidran i ostali\"). Neki nisu, no zato je \"malim ljudima, fašistima,krdu\", poludjelim od danonoćnog klanja i gladi na raspolaganju za istu aktivnost bile obitelji i imovina \"dezertera\". Naravno 6 mjeseci od početka opsade - prva prilika za bijeg i on je već u HR. Tu je do kraja rata pisao u \"Slobodnoj\" i Hloverkinom \"Danasu\", kao najagresivniji HUŠKAČ na MRŽNJU I POKOLJ SRBA. On je jedidini tvrdio da su svi oni BAŠ SVI isto smeće, četnici bez razlike. Njegovi su članci ZBOG PODILAŽENJA NAJNIŽIM STRASTIMA U RATU bili najpopularniji među STOTINAMA TISUĆA ČITATELJA u pozadini (gdje je Srbe jeo mrak, a kuće im dizane u zrak), ALI I NA BOJIŠTIMA, gdje su ih IPD-ovci (bespotrebni \"politički komesari\" HV-a) OBOŽAVALI CITIRATI, naročito prije većih akcija, kad se MIRIS KRVI već ŠIRIO ROVOVIMA(nitko nije kao Miljenko znao \"razotkriti\" Srbe, prokazati ih \"malom čovjeku\" kao on).Bio je istinski MEDIJSKI MAKS LUBURIĆ. Naravno, kad je rat završio, a Tuđman i Šušak se razboljeli, i kad je bilo jasno i debilu da će HDZ sići s vlasti, Miljenko je odlučio zamesti svoj krvavi trag medijskog fašizma i sebe preko noći redizajnirati kao GRLATOG LJEVIČARA pa se uvalio u \"Feral\". Kao \"vojno -IPDovski\" stručnjak zna da je NAPAD NAJBOLJA OBRANA, pa svo njegovo \"otkrivanje\" fašizma svuda, pa i u članku gdje brani SVOJU MUŠTERIJU Čačića, NIJE KAJANJE ZA SUUČESNIŠTVO U RATNOM ZLOČINU, već samo AGRESIVNO PRIKRIVANJE SVOJE ULOGE U ISTOM. Usput, nakon što je jegovo pisanje mnogim Srbima u ratu doslovce došlo glave, sada je br.1 u Srbiji gdje rida nad sudbinom Draže Mihajlovića,koji mu je\"tragična,trodimenzionalna ličnost\", a u hrvatskoj svuda vidi samo jednodimenzionalni fašizam posvuda. Ne treba mu zamjeriti, Srbija je duplo veće tržište od HR za njegove DERNJAVOM O FAŠIZMU ZAOGRNUTE OSREDNJE KNJIGE, a on, ODNEDAVNO kao JEDAN OD GLAVNIH NOVINARA BEOGRADSKE \"POLITIKE\", te Miloševićeve MEDIJSKOG UREĐAJA za klanje Hrvatske, BiH i Kosova, mora voditi računa i o što većoj njihovoj prodaji.
Juga je u pitanju. To je poveznica. Njima je Hrvatska nepridodno, nužno čeljade, kako je to lijepo i iskreno urječio Goldstein.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Tko zna, možda čovjek plaća oblikovanje medijske percepcije.