Naravno da bi velika većina građana, primjerice na referendumu, podržala inicijativu da država od MOL-a otkupi dionice i da opet postanemo vlasnici Ine. Da smo opet “svoj na svome”. “Za” bi vjerojatno zaokružila i većina građana upoznata s notornom istinom da ni Vlada, ni mirovinci, a ni građani danas jednostavno nemaju ni približno dovoljno novca potrebnog za “demađarizaciju” naše naftne kompanije.
Stoga izjave ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, koji građanima prodaje priču da će Vlada (ili barem on osobno) “poginuti” kako bi na bilo koji način – naravno, ni slova o tome kako točno – skupila dvadesetak(!?) milijardi kuna i iskoristila pravo prvokupa, ne možemo tumačiti nikako drukčije nego kao jeftinu propagandu.
Vrdoljak želi javnost uvjeriti da je HNS, za razliku od svih drugih, pa i SDP-a, jedini na “braniku” domovine. Ali realnost je surova. Vlada neće iskoristiti pravo prvokupa, MOL će svoje dionice prodati naftnoj kompaniji s istoka, najvjerojatnije Rusima koji će prije toga s našom Vladom dogovoriti pravila igre i sigurno otkupiti dio dionica koje su još u vlasništvu države, te će postati većinski vlasnik Ine.
Premijer Zoran Milanović sasvim sigurno navija upravo za ovakav scenarij. Jer, osim što bi se riješio politički nezgodnih natezanja s vrhom mađarske kompanije, a posredno i s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, Milanović bi utržio i koju milijardu kuna od prodaje dijela dionica Ine novom partneru i time barem malo pričepio proračunsku rupetinu.
pa kaže... Pristao sam bicu sve sto hoce Evo prodajem dusu vragu svome I ostacu samo crna tacka Poslije ove igre kad me slome Kad me mirno slome Pristao sam bicu sve sto hoce La la la la la laa la la la la la la Mislio sam da se zvijeri boje Ove vatre koja trag mi prati I to sam mislio A sad nosim kako mi ga skroje Po meni se nista nece zvati Po meni se nista nece zvati Zablude sam, evo, prestao da brojim Nemam kome da se vratim kuci Dokle pjevam dotle i postojim Prijatelji bivsi, prijatelji buduci Pamtite me po pjesmama mojim