Hrvatska će trpjeti zbog Kosova” poručuje svisoka predsjednik
Srbije Boris Tadić prekoračivši mjeru dobrog diplomatskog
ukusa. Štoviše, sugerira nam da ne priznamo
Kosovo – iako je to učinio znatan broj zemalja EU i NATO-a.
Tadić međutim zaboravlja da je Srbija na koljenima, prepuna unutarnjih
problema te da baš i nije “uzor zemlja”
koja nešto odlučuje. Pred njima je dugačak put za ulazak u
EU, a Hrvatska se nema zašto plašiti takve Srbije
koja je gotovo svedena na Beogradski pašaluk.
No, najnovija poruka “demokratski orijentiranog”
Tadića na tragu je njegove nedavne eskapade u Vijeću sigurnosti UN-a
kada se obrušio na našeg veleposlanika pri UN-u
(preko čega je Hrvatska, zbog uzavrelih emocija i činjenice
da je netom proglašena neovisnost Kosova, s razumijevanjem
prešla).
Tadić je tada, izvan svakog konteksta, ustvrdio da Hrvatska nije pravna
država jer ne vraća stanarska prava građanima Republike Hrvatske
– srpske nacionalnosti. I sada je ustvrdio da ne
poštujemo sve pravne principe i standarde koji su
pretpostavka da Hrvatska postane punopravnom članicom EU. Da apsurd
bude veći, to je izgovorio lider zemlje koja je izvršila
agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i koja je odgovorna za
tisuće mrtvih, od Srebrenice, Vukovara, Dubrovnika,
Škabrnje... i čiji ratni zločinci imaju zaštitu
državnih struktura.
No da je Tadić prešao granicu dopuštenog,
potvrdio je vrlo oštar odgovor premijera Sanadera. Poručio
je Tadiću da je Hrvatska suverena zemlja i da neće trpjeti sugestije o
tome što treba činiti. Budući da ne postoji dvojba o tome
hoćemo li priznati Kosovo, nego kada ćemo to učiniti,
premijer je svojim istupom poslao jasnu poruku Tadiću!
Kada bismo željeli biti cinični, mogli bismo čak preporučiti Sanaderu
da zahvali Tadiću i Srbiji jer zbog njihovih poruka raste
potpora NATO-u u Hrvatskoj. Zapravo komunikacijsku strategiju oko
NATO-a prema našim građanima umjesto naše Vlade
uspješno odrađuje Tadić!
Jasno je da nije dobro ni pretjerano kalkuliranje Hrvatske oko
priznanja Kosova. Budemo li previše odugovlačili, netko može
pomisliti da se Hrvatska boji reakcije Srbije. Nije sporno da Hrvatska
mora voditi računa o dobrosusjedskim odnosima sa Srbijom, ali
i o interesima naših gospodarstvenika koji imaju razvijene
poslove u Srbiji, no u prvom redu Vlada mora voditi računa o
nacionalnim interesima.
Razumljiva je i suzdržanost premijera Sanadera i zbog činjenice da u
Vladi sjedi predstavnik SDSS-a te da mora voditi računa o
predstavnicima srpske manjine u vladajućoj kaoliciji, ali
nijedan od tih razloga ne može imati prednost pred interesima državne
politike.
U POVODU
Čemu strah od Srbije!?
