U svijetu proslavljeni hrvatski fizičar dr. Davor Pavuna još je prije
devet godina baš u Večernjaku najavio da će Hrvatska postati zemlja
konobara i sobarica. Tome bismo još mogli dodati da je naša država
zemlja trgovaca i ugostitelja jer se sad kao nacionalni problem broj
jedan nametnuo njihov opstanak. Ne spominju oni toliko krizu koliko im
je kriva država zbog zakona koje je donijela, kako Zakona o trgovini
tako i zakona koji je zabranio pušenje u lokalima.
Hrvatska i nije mogla ne biti zemlja trgovaca i ugostitelja kad se još
od naznaka raspada bivše Jugoslavije krenulo u taj biznis, a posebice
početkom 90-ih, pa sve do danas. To je bio najčešće biznis za naglo
bogaćenje, kako na varanju kupaca i gostiju, tako i na varanju države,
a na kraju i na sve većem uvozu koji je rušio domaću proizvodnju.
U zapadnome svijetu normalno je da prođu godine, pa i desetljeća, kako
bi netko konačno bio zadovoljan svojim biznisom i od njega počeo bolje
prosperirati. Kod nas je pak postalo “normalno”, svaka čast izuzecima,
da gazda već nakon godinu-dvije kupi nabrijani BMW ili neki drugi još
luđi auto. Kako i ne bi uspio kad državu vara na porezima, svoje ljude
prijavljuje na minimalac i beskonačno izrabljuje, u trgovini drži
enormnu maržu koje se ne želi samo tako riješiti, nabavlja jeftiniju
robu iz uvoza, šverca... A tek ugostitelji? Pa svaka ptica na grani zna
kako se varaju gosti.
Zna se kako se vara na kavama, kako se gostu skuha splačina od kave,
kako se u prazne boce od vode ulijeva voda iz slavina i onda prodaje
kao nova boca, kako se pod svježe skuhanu podvaljuje stara ugrijana
hrana, a da ne govorimo o cijenama u restoranima koje su najčešće
toliko bezobrazno visoke, posebice pića, da čovjeku na kraju jelo često
prisjedne. Velik broj trgovaca i ugostitelja tako se na kraju fino
obogatio na račun svih nas i njihovih radnika, ali i na račun prevarene
države.
Nije ni država bezgrešna! I ona je svih ovih godina to gledala kroz
prste na vlastitu štetu. No došlo je vrijeme da se neke stvari poprave
i promijene. Zakon o trgovini koji je ograničio nedjeljno trgovanje
nije doveo do propasti trgovaca, kako su oni sve nas plašili.
Plašili su nas zato što im je u pitanju bio njihov prihod, ali svojih
se enormnih marži, naravno, ne bi odrekli. Stradao je samo radnik preko
čijih su glava ucjenjivali državu. Ista je stvar sad s ugostiteljima
koji se bune da im propada posao. I usto još naglašavaju da u lokale i
restorane ne ulaze nepušači.
To je najobičnija diskriminacija! Jadan je onaj ugostitelj koji ne zna
pronaći pravi način kako privući gosta. Ne, kriva je država i njezini
zakoni. Istina je da su ugostitelji već nekoliko godina znali ili su
mogli naslućivati kako će doći do zabrane pušenja. Isto tako su imali i
pola godine prilagodbe nakon donošenja zakona. I rijetko koji se na
vrijeme pripremio. Najveći dio njih računao je da zakona ipak neće
biti, pa da oni mogu i dalje po starome. Jer zašto bi ulagali i tako
sebi smanjili zaradu?
I dolazimo do problema svih problema – poštovanje zakona! Jedan od
čitatelja na internetu, koji je komentirao zahtjeve ugostitelja, točno
je naveo: “Koliko podstanara znate da ih najmodavac prijavljuje i plaća
porez na stvarni najam? Koliko vozača znate koji poštuju zakon, ne voze
brže nego što je dopušteno, ne piju kad voze?
Ne ugrožavaju sigurnost drugih na cesti? Zakon o kladionicama koje ne
smiju biti bliže od 500 metara od škole? Točenje alkohola mlađima od
18? Zakon o sanitarnim uvjetima u školama (gdje nema ni sapuna ni
papira)? Zakon o radu? U kojoj se privatnoj firmi poštuje?”
Zaista, čemu zakoni ako ih se ne poštuje? Posebice oni koji štite prava
i zdravlje ljudi. Onda nam ne treba ni država. Živjela po tko zna koji
put – anarhija!
BEZ PARDONA
