Ako nekoga prozivate i mrzite, nemate ga vremena voljeti. Ovu je rečenicu u gotovo svakom svom javnom nastupu proteklih dana ponavljao Alan Kljaić pozivajući ljude da obrate pažnju i uključe se u akciju Korak u život. Uz još 120 drugih djevojaka i mladića, Alan svaki mjesec dobiva tisuću šesto kuna stipendije iz fonda koji pune prilozi velikih sponzora, ali i mnoštvo građana koji pozivom na broj 060 9001 daju svoj doprinos plemenitom projektu. Novac je namijenjen onima koji su u život krenuli s manjim šansama i mogućnostima jer im je bila uskraćena roditeljska skrb, a često i ljubav. Odrastali su u domovima i udomiteljskim obiteljima, uz požrtvovne i plemenite ljude koji sa svojim štićenicima nerijetko ostanu u posebnoj vezi čitav život. Ali, s navršenih osamnaest godina i završenom srednjom školom, ta djeca ipak uglavnom ostaju prepuštena sama sebi, a i oni koji bi im htjeli pomoći najčešće za to nemaju materijalnih mogućnosti. Akcija Korak u život pomaže svima od njih koji žele studirati i upišu neki fakultet te ih prati dokle god su u tom studiju redoviti i uspješni. Usto, njeguje se blizak odnos između stipendista i njihovih sponzora, tvrtki u kojima ih, nakon završenog studija, u većini slučajeva čeka i posao.
Alan Kljaić ove jeseni upisao je prvu godinu dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. On pripada već petoj generaciji stipendista Koraka u život. Njegov je sponzor koprivnička Podravka. Ta industrija hrane pod svojim okriljem ima kulturno-umjetničko društvo u sklopu kojeg, uz likovnu i literarnu sekciju, djeluju i mješoviti zbor i tamburaški orkestar, pa nije isključeno da jednom zatrebaju i usluge mladog maestra. Međutim, Alan Kljaić je obdaren nevjerojatnim talentom za glazbu koji mu je, primjerice, pomogao da gradivo svih šest razreda osnovne muzičke škole svlada u jednoj godini. Njegovim koprivničkim sponzorima sigurno neće biti žao ako se on razvije u maestra s mnogo većim ambicijama i mogućnostima. U tome već sada ima velik poticaj Zagrebačke filharmonije, također vrlo važnog partnera Koraka u život, orkestra koji je svojim koncertom ovog tjedna dao najveći doprinos velikom finalu ovogodišnjeg ciklusa dobrotvorne akcije. Uz hrvatske sopranistice Valentinu Fijačko i Lanu Kos, na tom je koncertu nastupio i Zoran Todorović, međunarodna tenorska zvijezda iz Beograda. Činjenica mjesta njegova rođenja nema nikakvu političku dimenziju, baš kao ni dolazak generala Ante Gotovine na taj koncert u Lisinski. Ali, taj događaj, kao i svaki lijep i srdačan susret koji se te večeri dogodio u Lisinskom, ima humanu dimenziju, dimenziju njegovanja i razvijanja ljudskosti. Suosjećajnost u odnosima među ljudima, briga i pažnja jačih prema slabijima, bogatih prema siromašnima, većine prema manjini, pa i pobjednika prema poraženima, kao i težnja prema skladu i miru, sve bi to moralo biti svrhom i ciljem svake prave umjetnosti, baš kao i svake politike. Umjetnost, a osobito glazba, svojim univerzalnim jezikom, barem kako ga ja čujem i razumijem, najčešće i služi takvim plemenitim ciljevima. Na žalost, politiku s takvim principima, prioritetima i praksom u našem okruženju i vremenu još nisam upoznao.
I zato se vraćam na mladog studenta dirigiranja Alana Kljaića. Osim talenta i marljivosti, on već sada u sebi nosi veliku plemenitost i duboku ljudskost, što ga više od svega drugog čini sposobnim da postane i veliki maestro. Mi živimo u svijetu, zemlji i narodu koji se voli busati u svoja prsa kršćanska. Ali, vrlo su rijetki ljudi koji nastupaju, govore i djeluju tako kao da se podrazumijevaju ljubav i opraštanje. Ne podrazumijeva se da moramo zlo uzvraćati dobrim, da onima koji su slijepi od mržnje moramo pomoći blagošću i razumijevanjem, da u svojoj ljudskosti moramo biti snažni i za one koji su je izgubili. Ne podrazumijeva se ljubav. Ne podrazumijeva se da ostavljeno dijete tješi vlastitu majku i jedino je uz nju dok ona umire, kao što je to činio Alan Kljaić. Njegova je pouka zato dragocjena: “Ako nekoga prozivate i mrzite, nemate ga vremena voljeti.” A on u jedno očito ne sumnja: voljeti se mora, da bi se živjelo. Njegov primjer može i cijeloj ovoj zemlji pokazati kako da napokon učini korak u život.
