– Iako je od njegovog ubojstva prošlo sedam godina, često se sjetimo našeg svećenika Josipa Rafaja. Bio je odličan čovjek, odličan svećenik, uvijek je nešto radio oko župnog dvora, sam je kosio, uređivao... Bio je dobar s ljudima, nikada on pokraj nikoga nije prošao a da ga ne bi pozdravio, pitao kako je.
Nije došao na misu
Često je s ljudima znao sjesti na kavu, razgovarati, našaliti se. To što mu se dogodilo sve nas je šokiralo – govore mještani Generalskog Stola, općine u Karlovačkoj županiji koja je na Cvjetnicu, 16. ožujka 2008., došla na naslovnice svih novina. Naime, toga jutra svi su se mještani okupili na misi u obližnjoj crkvi svetog Antuna. Svi su čekali da dođe i svećenik, ali njega nije bilo. Ruža Gaćak, dugogodišnja župnikova domaćica, otišla je u župni dvor vidjeti što ga je zadržalo, no kada je otvorila vrata dvora i ušla u dnevni boravak, vidjela je svećenika, 41-godišnjeg Josip Rafaja, kako leži na podu u lokvi krvi.
– Sjećam se i danas tog prizora. Strašno, svi smo se pitali tko je mogao i zašto ubiti svećenika. Danas, kada sa župom idemo u Mariju Bistricu, odemo mu na grob u Gornju Stubicu i zapalimo svijeću – prisjeća se Ruža.
Župnik je u Generalski Stol došao 2003. godine iz Korenice.
– Nikada nije, kao neki svećenici, s oltara tražio ljude novac. On je do novca dolazio na svoj način, tko zna kako, no od nas ništa nije tražio. I kada je išao u blagoslov kuća, nikada nije tražio novac. Ako mu je tko što dao za crkvu, uzeo je, ali od obitelji za koje je znao da skromno žive i da nemaju ni za sebe nije htio uzeti novac. Znao je reći: "To je za vas, vama treba." Istina, vozio je novi terenac, skup automobil za to vrijeme, ali nismo pitali odakle mu – kažu mještani.
No nevoljko se slikaju. Kažu, 2008. Generalski Stol u svim medijima povezivan je s ubojstvom iako mjesto s motivom nije imalo baš ništa.
Prvih dana, dok je policija ispitivala svjedoke i tragala za ubojicom, kažu, nije baš bilo ugodno. Svi bili su u strahu.
– Iz medija smo doznali da je uhićen Srećko Uzelac iz Udbine i da je u pitanju bio ljubavni trokut s Evicom Krešić. Nikada prije nismo čuli za te ljude niti smo ih ikada vidjeli u Generalskom Stolu – kažu nam danas mještani.
Nije ih šokirala priča da je Josip Rafaj imao ljubavnicu u bivšoj župi jer, kažu, primijetili su da se dobro snalazi u društvu žena, da su dvor i crkva u to vrijeme, kako je rekao jedan mještanin, čišćeni bolje i od katedrale u Zagrebu koliko je žena bilo zainteresirano za taj posao.
No karlovačka policija u kratkom vremenu istražila je slučaj; ispitali su oko 150 ljudi, 18 je kuća pretraženo, 16 je ljudi završilo na poligrafu. Trag je vodio na nekoliko strana, a klupko se rasplelo u ljubavnom trokutu između Josipa Rafaja, tada 28-godišnje Evice Krešić iz Udbine, s kojom je Rafaj bio u vezi kao svećenik u župi kod Korenice, te 33-godišnjeg Srećka Uzelca, s kojim je Evica bila nakon što ju je Josip ostavio, od 2006. do kobne 2008. Sa Srećkom je prekinula mjesec dana prije ubojstva jer ju je, kako je rekla kasnije, tukao, maltretirao, tjerao je da kaže da ne vjeruje u Boga, da ne voli Crkvu i Josipa...
Uzelac je uhićen u travnju, tri tjedna nakon Rafajeva ubojstva. Već u rujnu 2008. na karlovačkom Županijskom sudu osuđen je za ubojstvo, za što je dobio 14 godina zatvora. Vrhovni je sud potvrdio tu odluku jer pucao je u svećenika iz pištolja crvena zastava kalibra 7,65 mm, pri čemu su ga dva zrna pogodila; jedan u trbuh i lijevu podlakticu, a drugi, smrtonosan, u glavu.
Motiv – ljubomora i mržnja. Tijekom čitavog postupka, a i kasnije Srećko je tvrdio da nije kriv za ubojstvo. U zatvoru se zbog toga i razbolio, imao je psihičke i želučane probleme – kazao nam je njegov tadašnji odvjetnik Boris Grgurić. No Srećko je odmah po uhićenju dva puta priznao da je ubio svećenika, točno opisao kako je to napravio. No do kraja suđenja tvrdio je da nije on ubojica, već Evica Krešić. No upravo je Evičino svjedočenje bilo presudno za Srećkovu osudu, s obzirom na to da na mjestu ubojstva nikada nisu nađeni dokazi da je Srećko bio tamo, kao ni oružje kojima je zločin počinjen.
Htjela ga je ucjenjivati
– Kada sam čula da je Josip ubijen, bila sam 99 posto sigurna da je to Srećko napravio jer je o tome govorio. Nisam ga htjela prijaviti da se ne osveti meni ili mojoj obitelji – kazala je Evica na sudu. No Srećko je u svojoj obrani kazao da je te večeri Evicu odvezao do Josipa zato što ga je ona, povrijeđena jer ju je Josip iskoristio i ostavio iako joj je obećao brak, htjela zateći u krevetu s drugom, slikati i ucjenjivati ga.
– Ušla je k njemu u župni dvor, a nakon što je izišla, otišli smo u Zagreb. Na Savskom mostu izišla je iz auta i nešto bacila u rijeku, pretpostavljam pištolj – glasila je Srećkova verzija događaja.
On danas služi kaznu od 15 godina zatvora u Lepoglavi. Dodatnu godinu dobio je nakon drugih kaznenih postupaka vezanih uz slučaj, odnosno zato što je kod njega nađeno oružje i zbog prijetnji. Ipak postoji vjerojatnost da će za dvije do tri godine, nakon odslužene dvije trećine kazne, izići na slobodu.
Evica Krešić 2008. godine govorila je kako u mjestu gdje živi ima problema zbog ovog slučaja, koji je svakako potresao čitavu njenu obitelj, ali da se ne planira seliti. Posljedice svega očito još osjeća:
– Evice nema kod kuće, ne možete je dobiti i doviđenja – rekla nam je u jednom dahu starija žena, vjerojatno Evičina majka, s kojom smo prije nekoliko dana kontaktirali.
>> Ubojica iz sudnice: Zbog razvoda je ubio suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju
A zašto pišete o slučaju starom sedam godina?