Koliko stoji godina dana nečijeg života, koju je taj netko neopravdano proveo iza rešetaka služeći kaznu za nešto što nije počinio? Odgovor na to pitanje nedavno je dalo Ministarstvo pravosuđa – 40.800 kuna. To je iznos koji je država kao svojevrsnu odštetu ponudila Željku Nimcu (53), vojnom umirovljeniku, koji je u zatvoru proveo godinu dana, izdržavajući kaznu za razbojstva koja nije počinio. Nimac, koji je preko odvjetnika Milenka Umičevića i Ljiljane Planinić spomenuti zahtjev za odštetu podnio, tražeći 330.000 kuna, ponudu države je odbio, odlučivši pravdu ipak istjerati u sudskom postupku.
Imao je alibi-svjedoke
A njegova priča, da kojim slučajem živi u SAD-u, a ne u Hrvatskoj, zasigurno bi bila sjajna podloga za kakav hollywoodski blockbuster u kojem mali čovjek nakon godina iscrpljujuće borbe pobjeđuje pravni sustav, pri tome dokazavši nevinost. Nimčeva priča, ili bolje rečeno kalvarija, počela je 2002. kada je uhićen zbog sumnje da je orobio dvije pošte. Teretilo ga se da je 21. kolovoza 2002. orobio poslovnicu pošte u Odranskoj, a zatim 5. rujna 2002. i poslovnicu na Drvinju. Nimac je od početka tvrdio da nije počinio to za što ga se sumnjiči, tvrdeći da je u vrijeme razbojstva bio na sasvim drugom mjestu.
Iako je imao svjedoke, koji su njegove tvrdnje potvrdili, na sudu mu to nije pomoglo. Sud je umjesto Nimčevim alibi-svjedocima, više vjerovao djelatnicama pošte koje su tvrdile da su ga prepoznale kao počinitelja. Osuđen je na dvije i pol godine zatvora, a njegov odvjetnik Umičević žalio se na presudu upozoravajući na nalaze vještaka koji su Nimca isključili kao mogućeg počinitelja. Vještaci su do tog zaključka došli analizom snimki nadzornih kamera prema kojima su utvrdili da je počinitelj visok između 170 i 180 cm, dok je Nimac visok 186 cm. Stoga su tvrdili da uza sva moguća odstupanja Nimac ne može biti počinitelj. No takvu argumentaciju branitelja Vrhovni sud nije prihvatio, povisivši Nimcu kaznu na tri i pol godine. U međuvremenu, Nimac 2008., i dalje tvrdeći da je nevin, odlazi na izdržavanje kazne, a njegov odvjetnik ne odustaje od pravne bitke. Piše raznim sudskim instancama upozoravajući na pravne nelogičnosti te traži obnovu postupka.
Obnova postupka
Zahtjeve obrazlaže i činjenicom da je od 2003., kada je optužnica protiv Nimca podnesena, tehnologija znatno uznapredovala te da bi se uz pomoć nje nedvojbeno moglo ustanoviti je li on počinitelj. I napokon, nakon nekoliko odbijenica, kad je Nimac već bio na izdržavanju kazne, odobrena mu je obnova postupka. Usput rečeno, i ta obnova postupka bila je na neki način revolucionarna, jer su takve situacije – kada se obnova postupka odobrava nekome tko je već na izdržavanju kazne – u našem pravosuđu izuzetno rijetke. Novo suđenje bilo je u siječnju 2010., a tijekom tog postupka Nimac je konačno čuo ono što je čekao osam dugih godina – nije kriv. Jer vještaci su ponovili nalaz s prvog suđenja, a fotogeometrijska vještačenja potvrdila su da Nimac ni visinom ni oblikom glave nikako nije mogao biti počinitelj.
Presuda je postala pravomoćna u veljači te godine, a koji mjesec poslije, u razgovoru za Večernji list, Nimac je kazao: – Da mi je netko pričao o ovome što se dogodilo, ne bih vjerovao jer je u to nemoguće povjerovati. Da bi te sud oslobodio, mora biti siguran 300 posto. Valjda je to sada tako... Tijekom svih ovih godina stradali su mi živci, dobio sam dijabetes i sada nemam snage objašnjavati ljudima što se, a što nije dogodilo. No nije ugodno kada vas policija svugdje gdje idete izvlači iz reda, a vi znate da ništa niste učinili. Dvije godine poslije osmogodišnju muku Nimac je pokušao naplatiti tuživši državu zbog neutemeljenog uhićenja. Tražio je 330.000 kuna, a koliku će odštetu dobiti, znat će se po okončanju parničnog postupka.
jos i malo trazi... posten covjek...