Konačno sam odahnuo kada sam u subotu gledao Dnevnik Nove TV. Uvjerio sam se, naime, da Zdravko Mamić nije popularan samo u Beogradu nego ga vole i urednici Nove TV. Utakmica je, ostanimo na nogometnom terenu, neizvjesna jer je Mamićeva popularnost u Srbiji neviđena. Posljednji Hrvat kojeg su Srbi tako obožavali bio je Tito, ali to nije usporedivo jer je Zagorec ipak bio diktator kojega se moralo voljeti. Ljubav Nove TV prema Mamiću pomalo je isforsirana jer je neobično da nogometna utakmica između Hrvatske i Srbije, gotovo 24 sata od njezina završetka, bude i dalje vodeća televizijska priča.
U telegrafsko izvješće o tome kako su Srbi fućkali dok se izvodila hrvatska himna te kako je na Marakani viđeni velik ćirilični natpis Vukovar lukavo su ubacili Mamićev tonski zapis u kojemu se hvali dobrom atmosferom na nekoj beogradskoj večeri. Dinamov je vladar dodao da ovo nije prva takva večera. Prije izvjesnog vremena on je u Beograd doveo neke Slovenke i baš su se uz “domaću muziku” svi dobro zabavili.
Mamićevo ukazanje bilo je na početku Dnevnika u 19.15. Međutim, kako Nova TV glavnu temu ostavlja za 19.30, Mamića se opet ukazao. Izgleda da naše televizije “dubinski obrađuju” samo nogometne utakmice jer pozorno prate događaje na terenu i oko njega. Nisam primijetio da je tako temeljito “obrađen” lex Perković i kriza u Siriji. Sada nas na Novoj žele uvjeriti da su nogomet i Mamić dvije najvažnije stvari na svijetu. Ne shvaćam taj urednički pristup možda zato što i inače teško prihvaćam činjenicu da je nogomet najbitnija sporedna stvar na svijetu.
PLUS
Eurosport je u subotu prenosio odličan teniski meč između Đokovića i Wawrinke. Ljubitelji sporta zaista se ne mogu požaliti na ponudu.
MINUS
HTV se dosjetio kako objasniti veliku popularnost ministra Linića u posljednje vrijeme. Kažu, što više galami, to je popularniji. Analitično, nema što.
