Fotografija djece koja iz daljine promatraju misu ispred kapelice na Bobovcu - bosanskohercegovačkom oltaru domovine, autora Frane Matića, koju je jučer Večernjak objavio uz analizu o Hrvatima Bosne, govori više nego stotinu analiza, komentara i drugih novinarskih žanrova. Fotografija pokazuje da rijetko koji narod u svjetskim okvirima ima odnos prema svojoj domovini kao Hrvati Bosne.
Unatoč tome što je upravo država Bosna i Hercegovina (Herceg-Bosna, bošnjačka politika u Sarajevu, Republika Srpska, OHR - dakako, s različitim namjerama i stupnjem odgovornosti) činila sve da Hrvata u Bosni više ne bude, preživjeli Hrvati Bosne koji su ostali u svojim domovima okupljeni oko Katoličke crkve, čini se ponajviše, ako ne i jedini, žele državu Bosnu i Hercegovinu.
Unatoč tome, današnje institucije BiH, bilo da je riječ o državnim i entitetskim, maćehinski, u širokom luku, bez bilo kakvih financijskih ulaganja, zaobilaze Hrvate Bosne i područja gdje oni žive. Doprinos takvoj praksi, uz bošnjačke i srpske političare, dali su i hrvatski političari iz Hercegovine koji su zaposjeli pozicije u tijelima vlasti.
Zato se Hrvati Bosne ne bi smjeli prepustiti na milost i nemilost očigledno neosjetljivim i uskogrudnim hercegovačkim političarima, te bi ubuduće kada izlaze na birališta trebali bolje razmisliti kome daju svoj glas. Osim toga, trebali bi se što prije politički aktivirati kroz već postojeće hrvatske stranke i kazati da bez njih nema kreiranja hrvatske politike i potpisivanja bilo kakvih deklaracija o ustavnim promjenama.
