Tomislav Karamarko pred životnim je ispitom. Na kocki je njegova politička karijera, ne samo neizvjesnost oko toga je li HDZ prokockao već dobivene izbore. Nakon što je predsjednik HDZ-a prespavao dramatičnu izbornu noć, ako je uopće i mogao spavati, prvi logičan zadatak trebao mu je biti – "obračun sa samim sobom". Je li smogao snage razlučiti što se krivo odigralo i koliko je on sam utjecao na pogrešne poteze? To bi bio prvi preduvjet jer, uđe li u svoj idući taktički ili strategijski korak, a to su komplicirani pregovori s Mostom, a da nije ništa naučio iz grešaka, mogli bi i pregovori biti jalov korak. Nakon "samokritike" trebala bi uslijediti i "kritika", u prijevodu disperzija krivice i odgovornosti na one ljude iz svog tima koji nisu položili ispit, nego su svojim pogrešnim radom ili nesposobnosti pridonijeli tome da se HDZ-ova pobjeda na ovim parlamentarnim izborima već naziva Pirovom. Za ove korake Karamarko, međutim, nema mnogo vremena. Čini se kao da već kasni.
Vrijeme mu je sada jako važan čimbenik jer njegov politički protivnik Milanović, izgleda, već uspješno "veze" novo savezništvo, nakon što se još u izbornoj noći ekspresno prilagodio stvarnosti – relativnom neuspjehu na biralištima. U trenutku je stvorio platformu za pregovore s Mostom, još u vrijeme dok su Karamarka njegovi uljuljkivali pogrešnim brojkama i analizama, nakon kojih je Karamarko onda objavio sasvim krive procjene ("dobit ćemo do jutra i više", što je sugeriralo da će biti 10 razlike). Ta je pogreška vodila u još veću, u proslavu sa šampanjcem i tortom, dok je "zec" još skakutao živ šumom. Taj prizor sada izgleda nadrealnim. Činjenica je da HDZ nikada nije ovako pogriješio u procjeni rezultata. Sada Karamarko ima težak zadatak – mora raditi brzo, a ne smije to obaviti nervozno. Mora u rekordno kratkom vremenu pronaći platformu, nazovimo to "održivim savezništvom" s Mostom jer HDZ-u preostaje jedino igra na "sve ili ništa", dakle njemu je Most potreban "u komadu", sa svim mandatima. Dok si Milanović može dopustiti da bude zadovoljan i s pola Mosta. Šteta što već u izbornoj noći nitko iz HDZ-a nije shvatio da treba javno reći da je HDZ reformska stranka, a takvog partnera navodno Most i priželjkuje, dok je SDP protiv rezova, što jasno sugeriraju i jumbo plakati koji još nisu skinuti nakon izbora, a na kojima piše "Biraj: ili rast ili bolni rezovi". To je onaj s Milanovićem i likom kvazi Karamarka koji s leđa drži škare. Sav ovaj posao Karamarko mora obaviti u uvjetima kada nervoza izbija iz svake pore hadezeovaca koji bi jako teško podnijeli neuspjeh.
Karamarko je puno odradio da bi se HDZ ponovno digao iz pepela izbora 2011. Uspio je, smatralo se, baš timskim radom nadoknaditi svoje manjkavosti u medijskoj prezentaciji. To je više iznenađivalo zašto se u kampanji sve svelo na "jedan na jedan" sraz Milanovića i Karamarka. A kamo je nestao tim? Nadalje, dojam je da je šefu HDZ-a bilo komfornije kretati se samo među "svojim ljudima", što nije bilo dovoljno. No nije gotovo, Karamarko još ima šanse za preokret. Premda su ga već mnogi pokopali. Sigurno ni on ne želi ostati zabilježen kao političar kojemu je pobjeda poput pijeska skliznula kroz prste.
>> 'Ako 4 godine kritizam vlast, ne mogu onda koalirati sa SDP-om. Mislim da isto vrijedi i za Most'
Ja se također ne slažem s tezama iz članka. Treba uzeti u obzir da su mediji bili i jesu uglavnom pod kontrolom sdp-a i kao takvi cijelo vrijeme navijački, da je Milanović istupao krajnje necivilizirano, da su se kupovali glasovi mjerama koje će nas kasnije koštati milijarde ... Karamarko je pogriješio izjavama o apsolutnoj većini ali je na kraju ipak dobio izbore. Mislim da hdz ne bi trebao pristati na ucjene Mosta, birači bi to shvatili. Neka Milanović sa 'manjincima' i kupljenim članovima Mosta onda sastavi vladu, možda je to vlast kakvu hrvatski narod zaslužuje.