Razlika u odnosu prema ustavnim pravima svojih građana između, primjerice jedne Švedske ili Njemačke, i načina na koji se Hrvatska odnosi prema odlukama Ustavnog suda točno je onolika kolika je i razlika između civilizirane, demokratske države i načina na koji živimo u jedinoj nam domovini.
Pravo na otkup stanova imaju svi nositelji stanarskog prava u društvenim stanovima, oni koji su u 1990-ima izbjegli ili su iseljeni, pa čak i neki koji su provaljivali u gradske stanove.
Ali, danas u Hrvatskoj živi oko 15.000 lojalnih građana, koji nemaju pravo na otkup nekoć nacionaliziranih stanova od nasljednika kojima su stanovi vraćeni, a u kojima se tih 15.000 nije našlo svojom krivnjom. Pravno, a potom i fizičko nasilje počelo je kada je Sabor u Zakonu o najmu stanova ostavio dio da “vlasnici imaju pravo tražiti iseljenje tih stanara”, a izbacio nastavak po kojemu im u tom slučaju moraju naći odgovarajući zamjenski smještaj.
Krenule su nasilne deložacije i špekulacije “lovaca u mutnom” u maniri Al Caponea, a na ulici su se našli umirovljenici, pa čak i neki hrvatski branitelji. Na prosvjed prije nekoliko dana 118 tzv. zaštićenih najmoprimaca ministarstvo M. Dropulić uzvratilo je da su njihovi zahtjevi u suprotnosti s ustavnom nepovredivošću prava na vlasništvo.
Pozvalo se na odluke Ustavnog suda o pravu na otkup te nekoliko pojedinačnih odluka Europskog suda za ljudska prava, ali je prešutjelo da problema s Ustavom ne bi niti bilo da nije nedorečenog Zakona o najmu stanova. Usto, upravo je Ustavni sud 1998. odlučio da Sabor u roku od šest mjeseci mora ispraviti neprihvatljiv i nedopustiv zakon”, što Sabor već deset godina (!) ignorira, praktično se sprda. U presudama u tužbama stanara pred Europskim sudom za ljudska prava, na koje se poziva Dropulićkino ministarstvo, sudjelovala je jedina hrvatska sutkinja Nina Vajić, kojoj nije smetao sukob interesa, odnosno njen obračun sa “svojom stanarkom”.
Usput, mediji su naveliko pisali o sličnim iskustvima i Račanove supruge, Ive Sanadera, J. Kosor te mnogih drugih, što je pametnome doista dovoljno za zaključak.
