Gastro priče

Ovo je sve ono što niste znali o gumama za žvakanje

Žena sa žvakom
Foto: Shutterstock
1/6
16.06.2014.
u 14:11

Jeste li znali da je ideja za modernu žvakaću gumu rođena u zatvoru? I da su se prve “wrigleyice” dijelile uz kupljeni deterdžent?

Puhanje balona od žvakaće gume podsjetnik je na djetinjstvo mnogima koji su ambiciozno zapošljavali svoje čeljusti nastojeći ljepljivi grumen pretvoriti u podatnu gumu i veselje.

No, ovaj gumeni slatkiš nije izum novijeg vremena nego baštini dugu i zanimljivu povijest.

Foto: pixabay

Foto. Thinkstock

Preteču žvakaće gume nalazimo u srednjem i mlađem kamenom dobu kada se žvakala gusta smola s drva breze, o čemu svjedoče arheološki nalazi iz Skandinavije, južne Njemačke i Švicarske. Da su žvakali i stari Grci, svjedoči Plinije Stariji koji opisuje tzv. mastiks ili gumu mastiku koja se dobivala od različitog grmlja ili stabala. Najcjenjenija je bila bijela mastika s otoka Chiosa koja se dobivala iz grma tršlje, a s kojom su Grkinje istodobno mogle korigirati zadah, liječiti kašalj i uvijati trepavice.

I Asteci su žvakali čikl, smolu drveta sapodile, a na sjeveru, u Novoj Engleskoj, Indijanci gumastu smolu smreke kojom su i kanue činili vodootpornima. Taj su običaj usvojili i doseljenici, a drvosječe su popunjavali svoj budžet skupljanjem i prodajom smole koja bi prirodno istekla iz drva smreke nakon sječe. No, popularnost žvakanja smrekove smole prvi je kapitalizirao John Bacon Curtis, koji je sa svojim sinom 1848. izumio prvu komercijalnu žvakaću gumu „The State of Maine Pure Spruce Gum“. Velika potražnja smrekova drveta za novinsku industriju smanjila je rezerve smole te je u spas priskočio parafin, čija je proizvodnja usavršena upravo u to vrijeme. Zaslađen, bez gorkastog okusa smreke i lakši za žvakanje, debitirao je na tržištu oko 1850. i uskoro potisnuo smrekovu žvakaću gumu.

Dvadesetak godina poslije slučajna veza newyorške obitelji Adams i izgnanog meksičkog diktatora Antonija Lópeza de Santa Anna rezultirat će žvakaćom gumom koja će do kraja 19. stoljeća preuzeti dominaciju nad svjetskim tržištem. Iako se priče o ovoj vezi razlikuju, zna se da je u zarobljeništvu nakon Američko-meksičkog rata general uz pomoć susretljivog tamničara uspio nabaviti određenu količinu čikla, smole drveta sapodile. Žvakanje čikla generalu je navodno pružalo utjehu dok je bio dijete pa je tako kratio i svoje izgnaničke dane na newyorškom Staten Islandu. Slučaj je htio da mu susjed bude Thomas Adams, trgovac i inovator, koji je tražeći alternativu kaučuku u čiklu vidio priliku da se obogati.

General mu je rado ustupio svoj čikl za eksperimentiranje i pomogao pri nabavljanju većih količina iz Meksika, u nadi da bi mu novo bogatstvo omogućilo vraćanje na vlast. Nakon nekoliko neuspješnih Adamsovih pokušaja, general gubi interes za projekt i vraća se u Meksiko u kojem 1876. godine umire, osiromašen, dementan i potpuno nesvjestan učinka čikla koji je ostavio za sobom. No, Thomas Adams usavršava proces njegove prerade te dodaje okuse i sladila pa nastaje „Adams New York Chewing Gum“, prva žvakaća guma koja se masovno reklamirala.

Uskoro postaje najveći proizvođač na svijetu, među kojima su naročito popularne bile „Sour Orange“ s okusom naranče i „Black Jack“ s okusom sladića, dok „Tutti Frutti“ (1888.) postaje prva žvakaća guma koja se prodaje iz automata postavljenih na postajama podzemne željeznice.

Foto: Getty/Guliver

Dvije žvakaće gume ključne za povijest proizveli su Thomas Adams i Wiliam Wrigley Jr. u 19. st

Drugi je ključni lik koji je završio u industriji žvakaćih guma trgovac William Wrigley Jr., koji 1891. osniva vlastitu tvrtku. Dar za kupce uz svaku limenku praška za pecivo koje je prodavao bila su dva paketića žvakaćih guma, a Wrigley je ubrzo shvatio da pravi posao leži upravo u industriji žvakaćih guma. Prvi brendovi bili su „Lotta“ i „Vassar“, a nešto poslije pojavit će se i legendarni „Juicy Fruit“ i „Wrigley Spearmint“.

I jedna manja tvrtka, Fleer Chewing Gum Company, ima mjesto u povijesti žvakaćih guma: 1928. godine računovođa tvrtke Walter Diemer slučajno izrađuje žvakaću gumu koja nije bila ljepljiva i od koje su se mogli puhati baloni. Obojio ju je ružičastom, jedinom dostupnom bojom u pogonu, i tako nastaje „Double Bubble“. Tvrtka „Toopy“ 1951. ovoj je varijanti žvakaće gume donijela dodatnu popularnost jer je u svako pakiranje stavljala i karte s fotografijama popularnih bejzbol-igrača.

Foto: Getty/Guliver

Zaposlenici u tvornici rade s trakama koje će se prodavati kao popularni "Bubble gum"

Danas se osnova za žvakaće gume izrađuje od sintetičkog lateksa. Uz žvakaće gume bez šećera koje su se kao izum stomatologa dr. Petrulisa prvi put pojavile prije 60-ak godina, u novije vrijeme postoje i one organske, a Wrigley je osigurao patent i za biorazgradivu žvakaću gumu što su pozdravili zagovornici čistog okoliša. Naime, zbog neodgovornog ponašanja konzumenata, žvakaća je guma jedan od većih zagađivača. Tome su doskočile samo vlasti Singapura 1992. godine zabranom njihove prodaje.

Foto: Getty/Guliver

Prodaja žvakaćih guma u Americi 1943. Za njima nisu, vidi se, ludovala samo djeca.

Od 2002. mogu se nabaviti u ljekarnama na recept stomatologa ili liječnika, a neadekvatno odlaganje žvakaćih guma kažnjivo je zakonom.

O razlozima popularnosti žvakanja dalo bi se raspravljati, no smatra se da žvakanje opušta, poboljšava pamćenje i koncentraciju, a poticanjem lučenja sline smanjuje se loš učinak kiselina u ustima i štite se zubi.

U mnoštvu modernih fobija svoje je mjesto našla i fobija od žvakaćih guma, a tome „strahu“ podlegla je i Oprah Winfrey. Prema urbanoj legendi, nakon što je jedan od gostiju na njenoj večeri na tanjur ispljunuo žvakaću gumu, slavna je voditeljica bacila tanjur, iako je možda trebala samo izbaciti gosta...

Unatoč tome što će neki manje blagonaklono gledati na ovaj slatkiš, pripazimo li na bonton, žvakanjem žvakaće gume, ako je vjerovati stručnjacima, činimo dobro za vlastito zdravlje te bez sumnje njegujemo jednu od najstarijih tradicija čovječanstva.

>>Čarobni prah čijem su nastanku kumovali jubav, alergije i razvitak znanosti

>>Nezaobilazni kečap ima neukusnu povijest: Isprva se radio od ukiseljene ribe

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije