Jedino što je zaista bitno je – činiti dobra djela! Sve je drugo nebitno, usputno i suvišno! Iako ova tvrdnja nekome može zvučati kao apsolutni kič i floskula, treba shvatiti da je bilo puno onih koji su se jako potrudili da ovu jednostavnu istinu zakrabulje i prevode je u kičastu floskulu. Kako sve stvari na ovome svijetu kreću od pojedinca čije je djelovanje i ponašanje temelj svih procesa na ovome planetu, svaki čovjek trebao bi zastati i promisliti što to znači dobro i pozitivno djelovati. Uopće nije bitno je li riječ o čistaču ulica, profesoru u školi, znanstveniku, političaru, premijeru, predsjedniku... Za sve vrijedi isto, jednostavno pravilo. Jedina kvaka u cijeloj toj priči je da nešto dobro što postoji u teoriji treba pretočiti u praksu. Tu zapravo nastaju problemi jer većina nas ne shvaća da smo svi isti i da za sve važe isti principi.
Prošle srijede dogodilo se nešto krajnje zanimljivo, moglo bi se reći gotovo šokantno. Papa Franjo je s vatikanske propovjedaonice jasno rekao da je Isus spasio sve ljude, bez obzira na to jesu li katolici, kršćani, muslimani, hindusi, budisti ili – ateisti! Da, nekoliko je puta naglasio da se i ateisti i te kako nalaze u Isusovu planu spasenja. Jedini su kriterij dobra djela. Štoviše, kazao je i da su upravo ta dobra djela pravo i idealno mjesto susreta za raznorodne ljude, bez obzira na njihovu pripadnost. Kazao je zapravo kako je to nešto što leži u temelju ljudske duše, da bi se iz trenutka u trenutak trebali prisjećati koliko je to jednostavno i lako shvatljivo i da se cijela mudrost može izreći rečenicom: – Drugome čini ono što želiš da drugi učini tebi. Volim ovu varijantu, a ne onu negativnu – Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi!
Kako je sve ovo primjenjivo na politiku, onu domaću, vanjsku pa i globalnu? Primjenjivo je zato što u političkim procesima sudjeluju pojedinci. Onako kako se oni osjećaju, kako misle i djeluju, takva nam je i politika. Ako netko od njih smatra da je ispravno poslati svoje vojnike da ratuju i ginu za neke čudne interese na drugom kraju svijeta, ako misli da je dobro i pozitivno pustiti s lanca zvijerku neoliberalnog kapitalizma, smisliti sustav za pljačkanje i dugoročno osiromašivanje vlastitog naroda, onda i cijela politika dobiva taj loš i negativan ton, a cijele nacije počinju zamišljati da je beskrupulozno djelovanje u vlastitu korist jedini način za uspjeh i blagostanje.
U tom kontekstu doima se da su dobra djela rezervirana za tamo neke patetične jadnike koji su nesposobni zaraditi novac, osvojiti poziciju, pobijediti na izborima, uspješno vladati zemljom, voditi poduzeće... Tu puca to fino tkanje sustava vrijednosti pa i birači počinju lošim djelima sklone pojedince percipirati kao uspješne i poželjne. Glasanje za njih samo je linija manjeg otpora, nevoljkost da se učini iskorak, da se digne pobuna, da se zaštite temeljne vrijednosti društva i sačuvaju za neke buduće generacije kojima onda neće biti normalno i poželjno da se na glasačkim listićima nađu imena pojedinaca koji su pod sumnjom ili čak i osuđeni ili da netko uzme golem novac ukraden od naroda i da još na to i ne plati porez, ili da se golem trud uloži u referendum koji ne donosi nikakvo konkretno i opipljivo dobro. Kada bi u Hrvatskoj bilo 4,3 milijuna ljudi kojima ni pod koju cijenu ne bi palo na pamet da nekom dužnosniku, činovniku ili doktoru daju kuvertu s tisuću eura, korupcija uopće ne bi postojala.
Papi Franji zaista želim dug život i puno zdravlja! Bilo bi dobro kada bi poživio najmanje dvadeset godina jer mnogi trebaju shvatiti u čemu je štos i što će nas izvući iz kaljuže. U međuvremenu, svatko od nas, a ponajprije oni kojima smo povjerili brigu o našem zajedničkom općem dobru, trebali bi odvojiti nekoliko minuta dnevno za jedan mali dnevni ispit savjesti, odnosno za promišljanje je li ono što su tijekom dana činili u kategoriji dobrog djelovanja koje slobodno možemo nazvati vjerojatno najjačom kohezijskom silom koja postoji na našem planetu.
