Najnovija afera s toksičnim mlijekom zorno pokazuje koliko zapravo malo znamo o hrani koju konzumiramo. Tek smo se nedavno naviknuli na spoznaju da uopće uvozimo mlijeko, a sad otkrivamo da zapravo uopće ne znamo odakle. Pa mlijeko koje dolazi iz Bosne i Hercegovine možda zapravo potječe iz Srbije. Tamo je, pak, zbog suše bilo dosta zagađenog kukuruza koji se koristi kao stočna hrana, pa odatle možda i toksini u mlijeku. Ništa bolje nije ni s domaćim mlijekom. Jer, i naši proizvođači tu stočnu hranu uvoze. Uvoze i Mađari, a mi od njih, pak, opet kupujemo mlijeko. A tu je onda i crno tržište, koje posljednjih godina buja, a o kretanjima sumnjive robe na njemu ne znamo ništa. Poruka je jasna. Kontrola kvalitete hrane kompleksan je proces koji zahtijeva znatan trud i novac. U posljednje dvije i pol godina u Hrvatskoj je bilo samo 13 zabrana prodaje prehrambenih proizvoda. Od toga, pet je zabranjeno temeljem informacija pristiglih iz stranih država, a ostali su uglavnom nišni proizvodi kojih se konzumira vrlo malo. Treba li boljeg dokaza da sustav ne funkcionira?
>> Inspekcija na farmama proizvođača mlijeka za Dukat, Vindiju i Meggle!
