Dinamo

11 najboljih - Večernji list izabrao najbolju momčad svih vremena

'04.10.2007., Amsterdam, Netherlands - Dinamo je pobijedio Ajax na stadionu Arena Amsterdam. Livio Cvrk, Mihael Mikic i Silvio Maric.  Photo: Marko Lukunic/Vecernji list'
'Marko Lukunic/Vecernji list'
24.04.2011.
u 10:24

Klub su i ljudi iz sjene od kojih smo doznali i neke pikanterije iz plave svlačionice.

Tri mjeseca trajala je akcija Večernjeg lista, akcija koja je na kraju iznjedrila najbolju momčad u stogodišnjoj povijesti Dinama, od prvih dana Građanskog do danas kada loptu natjeravaju neki novi klinci koji se bore za svoje mjesto u nogometnoj povijesti plavih.

Dnevno čisti 60 kopački

Više od 30.000 ljudi glasovalo je na internetu za najbolje igrače plavih po određenim pozicijama u momčadi, žiri je izricao i svoj stav, te imamo najboljih jedanaest. Uvijek će biti kritika, kao i u svakom izboru, neki će imati svoje, "bolje" igrače.

Kako god bilo, u stotinu godina stvorena je velika obitelj plavih, kroz teške i lijepe trenutke, od najsjajnijeg, osvajanja Kupa velesajamskih gradova 1967. godine, do onih najtežih kao što je 2005. godina kada su plavi igrali u ligi za ostanak ili, kako su je prozvali, ligi za bedake.

Govorili smo o igračima, trenerima, predsjednicima, ali klub čine i ljudi koji peru rublje, zalijevaju travnjak, prodaju ulaznice, kuhaju...

Nekoliko je takvih i po 40 godina radilo u klubu, kao oružar (ekonom) Nikola Marković, zatim Čita Cizarić, pa Joža Čačković, bivši direktor stadiona Milan Sakoman, koji je još 1951. zasadio donedavno briljantni maksimirski travnjak, o kojem danas skrbi njegov sin Miljenko. Mnogo je takvih ljudi u sjeni, jedan od njih je i Livio Cvrk. Čovjek koji je prije 20 godina, u ljeto 1991., došao u klub i otad se brine o kopačkama, dresovima, trenirkama, ručnicima i čarapama igrača i trenera. Posao je naučio od svoga tasta Nikole Markovića. U kontinuitetu, najdulje u klubu.

– Ostario sam u tih 20 godina, izgubio kosu, ali volim posao, iako ne vjerujem da bi netko baš poželio dnevno gurnuti ruku u 30 pari smrdljivih kopački. Toliko ih svaki dan očistim. Za mene je Dinamo život, iako je to stresan posao. Jer, i mi ovisimo o momčadi, živimo od nje i njezinih rezultata, o tome nam ovisi i plaća – počeo je svoju priču ekonom Cvrk i dodao:

– Treneri mogu mijenjati taktike, igrače, a igrači pak mogu igrati na drugim mjestima, a fizioterapeutima ili meni potpuno je isto igramo li protiv Manchester Uniteda ili Sesveta. Treba složiti opremu, čarape, gaće. No, niti jedan trener, a promijenio sam ih o-ho-ho, nije bio nezadovoljan.

Vaha je najzahtjevniji

Koji je bio najzahtjevniji?

– Vahid Halilhodžić. Bio je veliki igrač, veliki je trener koji je došao iz velikih nogometnih sredina. No, mislio je da mi ovdje radimo drukčije nego vani, rekao nam je kako treba. A mi tako radimo otkako smo igrali u Ligi prvaka. Odavno se ne radi kao u vrijeme moga tasta Nikole Markovića, da stavite opremu na stol pa si svatko uzme što hoće.

Cvrk nije želio govoriti o ružnijim trenucima, o lošijim odnosima s igračima.

– Nije toga bilo mnogo, moram sa svima biti dobar. Uostalom, treneri nam se često vraćaju, igrači kojima sam davao opremu, postaju treneri. Kakav je tko čovjek, vidite kad dobije vlast.

Koji vam je igrač najdraži u tih 20 godina?

– Robert Prosinečki. Nakon Reala i Barcelone, došao je u Dinamo kao da dolazi iz naših juniora. Razgovarao sam često i s Mandžukićem, smirivao ga, znate da je bio temperamentan. Danas najviše razgovaram s Bišćanom, Badeljom i Barbarićem. Baš sam s Bišćanom vrtio povijest tko je sve igrao u Dinamu – rekao je Cvrk i nije se mogao sjetiti kako se zvao stoper koji je i zimi igrao s podignutim rukavima. Pomogli smo – Ivica Gvozden.

Kao najboljeg pjevača u povijesti plavih, Dinamov ekonom Livio Cvrk nije izdvojio Pakasina, Škrinjara ili Cvitanovića, nego vratara Tomislava Vranjića, koji se, doduše, nije dugo zadržao u Maksimiru.

– Čovjek je sjajno i stalno pjevao, bolje da je otišao u pjevače nego u vratare.

Kao iz puške ispalio je odgovor na pitanje tko je nosio najveće, a tko najmanje kopačke:

– Butina je nosio broj 47,5, a Munoz, "sin vjetra" iz Čilea, imao je najmanje, 37,5.

Cvrk, kao i fizioterapeuti te ljudi iz kluba, nekoć su se mnogo družili s igračima.

– Danas je drukčije, igrači više nisu moja generacija, drukčiji su interesi, život...

Popis najboljih 11 pronađite u tiskanom izdanju Večernjeg lista...

Komentara 6

AM
Amerikano
10:28 24.04.2011.

Super, a gdje je momčad \"stoljeća\"? Haha...koje novinarstvo....Junaci opet si pijan!

BR
BrankoH
10:52 24.04.2011.

Ovi novinari stvarno igraju šah bez figura. Članak za ortopediju- kopačke broj 47... Možda i ne fale igrači! Valjda su odbrali 11 največih kopački.

OB
-obrisani-
10:55 24.04.2011.

Meni su najlepši i najfiniji oni Dinamovci i dio kockastih koji su za vrijeme World Cupa 2010 sedjeli na sofi uz HTV 2 i pratili nastupe silovite Slovenske repke..Ti dečki su tako fini, tako čvrsti mentalno i tako potišteno su izgledali da sam dobio simpatije prema njima..Pravi Hrvati na Pravoj Sofi..

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije