Marijan Mrmić u svojim je igračkim danima bio vratar kakva bi svaki klub poželio u taboru.
Mrmić kao viza za Tursku
U Varteks je stigao 1992. godine i odmah postao miljenik publike.
- Imao sam čast biti dio generacije koja je ostvarila najbolje rezultate u povijesti varaždinskog nogometa. Evo, baš je prije dva dana obilježena godišnjica legendarne uzvratne utakmice Kupa pobjednika kupova Mallorce i Varteksa. Nakon što smo u Varaždinu odigrali 0:0, na Mallorci smo poraženi sa 3:1. Bila je to posljednja proljetna utakmica nekog hrvatskog predstavnika u nekom od europskih kupova - prisjeća se Mrmić.
Bilo je to u sezoni 1998./99., baš kada se Mrmić vratio u Varteks iz Turske.
- Tri sam godine branio za turski klub Bešiktaš, uz koje me vežu iznimne uspomene. Već prve godine osvojio sam titulu najboljeg igrača turskog prvenstva - ponosno otkriva Mrmić.
Nakon što smo mu ispričali anegdotu varaždinskih vozača kamiona koji se na turskoj granici pozivaju na njegovo ime kako bi što prije došli do dokumenata za ulazak u Tursku, Mrmić nam je otkrio svoja iskustva s Varteksovih priprema u Antalyi.
20 godina White stonesa
- I nakon 12 godina svi me prepoznaju. Prilaze mi navijači, rukuju se sa mnom, traže fotografiranje. Znaju me svi, od carinika do recepcionara i kuharice u hotelu - smijući se, kaže Varteksov trener vratara.
Rastanak s Bešiktašem nije prošao previše miroljubivo.
- Stavili su izuzetno veliku odštetu na moj ugovor. Bojali su se valjda da ne prijeđem u Fenerbahce ili Galatasaray, tako da sam se u Varaždin mogao vratiti jedino kao amater - rekao nam je Mrmić.
U Varaždin je stigao iz redova vinkovačke Cibalije, Varteksova protivnika u utakmici 21. kola.
- Neće biti nimalo lako. Ali nemamo pravo na kalkulaciju. Ispustili smo već dosta bodova, tako da bi svaki sljedeći kiks bio vrlo skup.
Posebnu koreografiju pripremaju White stonesi, koji na utakmici obilježavaju 20 godina postojanja.
