Već je pomalo dosadno stalno pisati o prvom potpredsjedniku Vlade gospodinu Radimiru Čačiću. Čitatelji bi mogli pomisliti da netko u redakciji Večernjaka ima nešto osobno protiv njega. Međutim, gospodin Čačić uporno se trudi privući kritike. Njegovi nastupi i potezi takve su prirode da je jako čudno zašto ne izazivaju puno žešće javne reakcije.
Primjerice, kad je gospodin Čačić rekao da će hrvatski mirovinski fondovi sudjelovati u privatizaciji Uljanika te posredno u spašavanju propalog škvera 3. maj, napravio je više nevjerojatnih, katastrofalnih pogrešaka. Prvo, lagao je da je već sve dogovoreno s mirovincima. Večernjakovi novinari su revnim provjerama doznali ne samo da nije bilo dogovora nego se o spašavanju škverova nije uopće razgovaralo.
Drugo, samo je saznanje da se prvom potpredsjedniku Vlade po glavi mota ideja da bi novcem mirovinskih štediša trebalo spašavati škverove zastrašujuće. Činjenica da gospodin Čačić o tome uopće i “razmišlja” govori da ili nema pojma o ulozi mirovinskih fondova ili je potpuno neodgovoran. Čini se da naprosto srlja. Baš kao što je u životu zbog neopreza bio sudionikom više teških prometnih nesreća, isto tako, gospodin Čačić bi nas sve skupa gurnuo u do sada neviđene ekonomske brljotine. Iako smo se na ovom prostoru nagledali zaista svakakvih gospodarskih idiotarija, Čačićeva “misao” o tome da naše mirovinske štednje ulupa u koji od propalih škverova ipak se izdigla iznad svega. Ta “ideja” odraz je panike, bahatosti, bezobzirnosti i neznanja.
Mirovinski fondovi nisu fondovi rizičnog kapitala koji investiraju u visokorizične projekte u špekulativnom očekivanju vrlo visokih povrata na uloženi novac. Mirovinski fondovi moraju voditi izrazito konzervativnu dugoročnu politiku investiranja. Zbog toga je i zakonom propisano da pretežito moraju ulagati u niskorizične dužničke papire za koje jamči država. Kod manjeg dijela ulaganja u dionice mirovinski bi se fondovi također trebali ponašati kao konzervativni dugoročni investitori, a ne dnevni trgovci, špekulanti. Uopće se, dakle, ne smije ni pomisliti na mogućnost da mirovinski fondovi agresivno trguju dionicama u stilu visokorizičnih dioničkih fondova ili da se bave razradom složenih modela uvijek implicitno rizičnih i često netransparentnih hedge fondova. Još je nezamislivije da mirovinski fondovi preuzimaju ulogu rizičnih private equity ili čak lešinarskih vulture fondova. To je, jednostavno rečeno, nedopustivo! Private equity i vulture fondovi mogu se kockati privatnim kapitalom koji želi ući u polupropale ili propale tvrtke te pokušavati iz njih iscijediti zaradu, ali nigdje mirovinski fondovi ne smiju ulaziti u takav biznis s ozbiljnim novcima.
Ako štedite za mirovinu, onda taj novac nećete ulagati hazarderski jer bi to bilo neodgovorno i glupo. Ako imate ušteđeno za sigurnu mirovinu, onda je možda logično riskirati. A situacija u hrvatskom mirovinskom sustavu takva je da bilo kakvo eksperimentalno zafrkavanje (tu bi trebalo napisati težu i nepristojniju riječ) s mirovinama iz drugog stupa treba tretirati čak i kaznenim progonom.
Već je samo po sebi dovoljno strašno što su naši mirovinski fondovi znatan novac uložili u fondove gospodarske suradnje. Fondovi gospodarske suradnje su po definiciji visokorizični fondovi, neka vrsta private equity fondova. I okej, progutat ćemo zbog potreba oživljavanja gospodarstva taj teoretski vrlo upitan potez mirovinaca, progutat ćemo čak i ulazak FGS-ova u brodogradnju, ali tu priča s riskiranjem naše mirovinske štednje treba stati. Možda su dečki iz mirovinskih fondova kupnjom papira Nexea, Dalekovoda, IGH, Ingre... pokazali Čačiću da su skloni neprimjerenim rizicima i čudnim dogovorima? Nebitno. Ključno je pitanje tretira li premijer prometnu nesreću gospodina Čačića kao etički neutralnu da bi nas odvezao u gospodarski idiotizam???
