1. Vlado Iljkić, Vukovar: Pošteno bi bilo da vraćamo kredite prema tečaju CHF koji je bio tada
– Sve što se događalo s tečajem švicarskog franka organizirani je kriminal uz pomoć HNB-a koji je dio toga kartela. Prevarili su na tisuće ljudi i pretvorili ih u doživotne robove jer do kraja života neće uspjeti isplatiti kredite, kaže Vukovarac Vlado Iljkić koji ima kredit u švicarskom franku. Prisjeća se i da ga tada nitko u banci nije ni na koji način upozorio na moguću opasnost, nego mu je osobna bankarica čak predložila da uštedi 200-tinjak kuna mjesečno i da kredit uzme u švicarskom franku.
– Rekla mi je tada zašto da bacam taj novac, nego da uzmem u kredit u francima te da ga uvijek mogu prebaciti u kredit u eurima – prisjeća se Iljkić. Iznos kredita, koji je digao na 20 godina, iznosi 20.000 eura. Mjesečna rata narasla je sa 860 kuna na više od 2000 kuna.
– Ovaj prijedlog Vlade RH, koji je odobren i u Saboru, o zamrzavanju tečaja švicarskog franka na 6,39 kuna, zapravo je samo legalizacija pljačke. Osobno sam kredit digao kada je tečaj franka bio 4,44 kune i po tom tečaju želim ga i vraćati – tvrdi Iljkić. Smatra da je jedino pošteno rješenje ovoga problema da ljudi svoje kredite u francima vraćaju prema tečaju švicarskog franka na dan kada je kredit i odobren, a da bi sve troškove s tečajem franka banke trebale snositi same. Trebat će, kaže, puno vremena da ljudi vrate povjerenje u banke.
2. Tihomir Vlah, Zagreb: Zbog tih rata sjedimo doma kao u zatvoru, a supruga se razboljela
– Nekoć sam godišnje automobilom prelazio 12.000 kilometara, sada maksimalno dva. Žena i ja nikamo ne idemo. Sjedimo doma, kao u otvorenom zatvoru – kaže 44-godišnjim Tihomir Vlah iz Zagreba. On je početkom 2006. na rok od 18 godina uzeo nenamjenski kredit od 39.000 švicarskih franaka (oko 20 tisuća eura). Mjesečna rata bila je 1400 kuna. Posljednja dospjela na naplatu iznosila je tisuću kuna više.
– Kredit nam je trebao za adaptaciju stana i zatvaranje kredita za automobil. Radio sam kao zaštitar u HT-u i moja je plaća bila nešto veća od 5000 kuna, supruga je sa svojih 3500 kuna bila sudužnik. No, uskoro su nas “outsourcali” i ja sam pao na plaću od 2800 kuna. Promijenio sam posao, tri mjeseca bio i na burzi, danas radim kao domar za 4000 kuna. Supruga je u međuvremenu zbog problema na poslu i ovrha koje nas guše psihički oboljela i dobiva tek 1800 kuna naknade. Kredit vraćamo na vrijeme, a dug nakon devet godina iznosi oko 23.000 eura – kaže Vlah, otac srednjoškolca kojemu ne može kupiti ni pokaz pa se dječak “šverca” u tramvaju.
3. Zoran Luković, Dubrovnik: Za stan sam našao kupca, tražim banku da skine s njega hipoteku
– Bili smo male radišne pčelice koje su svojoj banci dižući i vraćajući kredite donosile novac– kaže Dubrovčanin Zoran Luković. Sa suprugom, Zagrepčankom Tamarom, i djecom jedno je vrijeme živio na Mljetu. Otvorili su suvenirnicu, kupili kuću, dio iznajmljivali. U Dubrovniku su kupili mali poslovni prostor.
– Zaposlili smo radnike, uredno plaćali obveze. Kad smo odlučili da ćemo u Dubrovniku kupiti stan, financijski nepismen kao i većina Hrvata pitao sam u banci što je najpovoljnije. Kazali su - švicarci. Digli smo 286.000 CHF kredita, Protuvrijednost je bila oko 200.000 eura. Pod hipoteku smo stavili sve što imamo, pa i stan mojih roditelja, a imamo i jamca koji je potpisao mjenicu na milijun i pol kuna. Rata je u početku iznosila 6900 kuna, sada je 10.400. Do sada smo vratili kredita u visini od 110 tisuća eura, do crnog četvrtka bili smo dužni još 213 tisuća. S podivljalim tečajem taj je dug oko 50 tisuća veći. Poslovni prostor smo prodali, a za stan u Dubrovniku našli kupca. No, čekamo odgovor banke pristaju li na to da skinu hipoteku sa stana, a ostanu na ostaloj imovini i da nam sljedećih 20 godina rata bude “samo” tri tisuće kuna – govori Luković čija je nekad uspješna tvrtka u predstečajnoj nagodbi, obrt radi samo u sezoni, a on sa obitelji živi kod ženinih roditelja.
