Jedan mu je ministar onaj što ne plaća carinu. Drugi mu je ministar onaj koji zapošljava majstore na crno za ugradnju jacuzzija. Treći mu je ministar onaj koji vozi mortus pijan po kvarnerskom otočju. Četvrti mu je ministar onaj koji ljetuje na Brijunima za osam kuna dnevno. Peti mu je ministar onaj koji koristi veze i vezice za posvajanje djeteta na način koji nije dostupan običnim smrtnicima. Šesti mu je ministar onaj čiji je muž odavao odvjetničke tajne. Sedmi mu je ministar onaj koji još nije odležao kaznu za smrt dvoje ljudi...
Jedna je to u nizu reakcija na javnu objavu podjele ministarskih fotelja u budućoj vlasti Kukuriku koalicije pod vodstvom Zorana Milanovića. Reakcija koja želi pokazati da SDP i njegovi trabanti nisu nikakva prava oporba sadašnjem HDZ-u jer da i oni imaju dovoljno putra na glavi.
Istina, Milanović je ovaj put malo pribraniji, valjda je naučio na velikom kiksu s prošlih izbora, pa više ne najavljuje tako glasno da je pobjeda već sigurna. I da mu onda opet izmakne. Ali s kime on misli pobjeđivati? S potrošenim Slavkom Linićem, koji bi rado pod svoje uzeo državnu blagajnu? A Tržnice Rijeka trebalo bi zaboraviti? Kao i njegove kompanjone i turbobogataše Ivana Franolića i Damira Vrhovnika? Nije li taj isti Linić bio u vrhu vladajuće garniture kojoj su birači 2003. godine okrenuli leđa? Hrvatska politika treba nove, mlađe, neopterećene ljude, a ne takve političke dinosaure, baš kao što je svima dosta Šeksa, Bebića i njima sličnih. Jer dok dinosauri još drmaju politikom, mladima tu nema mjesta, samo klimavcima. SDP bi trebao donijeti taj novi vjetar, ali očito ni u njemu nema snage za takve promjene. Pa nam se servira često pobješnjeli Linić.
Još je, međutim, strašnija i po demokraciju poražavajuća činjenica da nitko u toj koaliciji, a još manje u HNS-u, nema petlje kazati Radimiru Čačiću kako za njega više nema mjesta u politici nakon što je skrivio pogibiju dvoje ljudi u prometnoj nesreći u Mađarskoj. U demokratskom svijetu nakon takve nezgode moralni je potez političara da se povuče iz politike. Ali u Hrvatskoj odavno nema morala u politici.
Pa Čačić bahato prelazi preko mrtvih i jedva čeka da zasjedne u Vladinu fotelju. S takvim Čačićem SDP-u bi bilo bolje da ide sam na izbore, bez predizborne koalicije, jer je Čačić i te kakav uteg. Ne samo da dobar dio birača neće preko toga prijeći, nego će Čačić biti i jedna od zahvalnih meta HDZ-a u kampanji. A tek se očekuje pravorijek pravosuđa, pri čemu je jedna od izglednih opcija da Čačić završi i u zatvoru.
S druge strane, ako u kratko vrijeme ne bude nekih političkih tektonskih poremećaja, HDZ pak može opstati i ostati na vlasti samo ako se uspije udružiti s dobrim dijelom desnice. Ali to je teško za očekivati. Jer je Ivo Sanader učinio sve da tu desnicu razmrvi. HDZ pod njegovim vodstvom politički je ubio sve desnije od sebe. A onda se i desnica sama unutar sebe godinama mrvila.
U prvom planu uvijek su bile pojedinačne taštine, ego, a tek u drugom planu politika i nacionalni interesi. Bilo je važnije biti predsjednik stranke, vođa, pa makar stranka bila i minorna. Sve je to bolje nego se s nekim drugim udružiti. Zato danas imamo razmrvljene pravaše koji svaki tjera svoje. A kao da još nije dovoljno desnih lidera pa se sad pojavljuju i novi, primjerice u vidu Željka Sačića...
I svi se nude kao spas za Hrvatsku. No svi će oni morati proći veliko otrežnjenje nakon izbora. Jer teško da mogu očekivati više od nekog malog postotka ili promila, tako malog da budu posve irelevantna politička snaga. Naravno, neće ni HDZ baš u udruživanje, jer bi se kolač onda trebao dijeliti, a mnogi u HDZ-u na to nisu spremni. I tako je egoizam hrvatsku desnicu učinio posve politički impotentnom. Novi test za sve bit će presuda Gotovini.
Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !! Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile doo zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes U to vrijeme upozorenja u stilu \"čuvati daleko od dohvata djece\" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala. Mi, kada smo imali 10-11 mjeseci nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše. Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.. Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica! Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon! Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim ! I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREÐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI ! Možda bi bilo dobro da s ovim upoznate svoju djecu da vide kako su njihovi roditelji odrastali. I sad su se našli „neki“ koji nam govore da smo živjeli u mraku !!! Pozdrav generacijo. ŽIVJELI ! .... Hvala ti druze Tito za sve sretne dane moje mladosti! Smrt fasizmu!