Na SDP-ov “natječaj” za kandidata za predsjednika države zasad su se
javili dr. Ivo i dr. Ljubo. Dr. Ivo u ovoj je priči, naravno, Ivo
Josipović, a u vezi s dr. Ljubom nema nedoumica. Prvi navodno misli da
ima podršku stranačkog vrha za svoju kandidaturu iako se o tome u
stranačkim tijelima nije raspravljalo niti je odluka donesena, a drugi
se već kao premijerski kandidat SDP-a opekao na takvoj podršci, pa ovaj
put solira po principu ako prođe – prođe.
Kako je natječaj još u tijeku, nije isključeno da se još poneki
esdepeovac uključi u igru. Oni sarkastični tvrde da će, ne bude li
dovoljan interni natječaj, raspisati i javni, pa tražiti idealnog
kandidata širom Hrvatske. Ekstremni pak predlažu i međunarodni, jer ako
ništa drugo, bilo bi zanimljivo, a osim toga, poznato je da SDP voli
povijesne iskorake.
Mediji, međutim, vole što više kandidata bez obzira na njihove realne
šanse. Što ih je više, bit će zabavnije barem u anketama. Svaki novi
SDP-ov kandidat, naime, potuče u njima onog prethodnog i smanjuje mu
šanse za ozbiljno suprotstavljanje ozbiljnim kandidatima iz drugih
stranaka kada za to dođe vrijeme. Umjesto da se “tuku” s drugim
strankama i njihovim kandidatima, u SDP-u se “tuku” međusobno. No, u
tim dvjema kandidaturama posebno je zanimljivo to što se u njima vide
kandidati, ali se ne vidi SDP.
Za stranku koja je u svojevrsnoj samonametnutoj ilegali bilo bi dobro
da barem preko svojih predsjedničkih kandidata – kada se već upustila u
utrku između vlastitih ljudi – bude u javnosti prepoznatljiva, ali u
ovom se trenutku i ne zna što bi bila SDP-ova jasna opredjeljenja jer
ih je teško iščitati iz sporadičnih istupa stranačkih prvaka. Umjesto
proaktivno, kreirajući svoj prostor i svoje teme temeljene na
interesima građana, stranka reagira reaktivno, a Sanader je kao crvena
krpa već toliko izblijedio da reakcije SDP-a na njega više ne izazivaju
nikakvu pozornost. Zna se da će biti rečeno da je Vlada nesposobna i da
Sanader zemlju vodi u pogrešnom smjeru. Uza sve to, ni Josipović ni
Jurčić nisu esdepeovci na prvu loptu ni po stažu ni po jasnim
socijaldemokratskim opredjeljenjima.
Josipović tako može predstavljati bilo koju umivenu građansku opciju,
bez posebne strasti i s nekim univerzalnim porukama kakvu bi mogao,
recimo, predstavljati i nestranački Ivan Šimonović kao kandidat uime
HDZ-a. Jurčić postaje sve živopisniji politički lik koji bi sigurno
svojom politikom nesvrstanosti i miroljubive koegzistencije mogao
šarmirati i dio neesdepeovaca, a njegova neposlušnost predsjedniku
Milanoviću na trenutke je posve simpatična. Ne pokazuje samo dubinu
opeklina koje je Jurčić pretrpio u svom stažu kao socijaldemokrat nego
i njegov karakter, a hrvatski birači vole kad netko ima prepoznatljiv
karakter.
Međutim, iz njihovih se medijskih istupa ne vidi zašto bi oni bili
SDP-ovi, a ne kandidati neke druge stranke ili opcije, a u SDP-u je sve
više onih koji s nevjericom gledaju tu utrku između dvojice navodno
svojih kandidata koji se bore za naklonost navodno njihovih birača, s
čime stranka u biti nema ništa osim što ih pasivno prati i opravdano
strahuje da će im mediji ponovno izabrati kandidata. Najbolje se to
vidi u reakcijama na Josipovićevo gostovanje u emisiji “Nedjeljom u
dva”. Za neke je to bila potvrda da je negdje mimo njih odlučeno da
kandidat bude Josipović i da su time kao stranka dovedeni pred svršen
čin kao što su svojedobno prihvatili Jurčića za premijerskog kandidata
jer su ga ankete uporno testirale kao takvog, pa je na kraju i stranka
odlučila da bude tako.
No, ovo pripetavanje između Josipovića i Jurčića manje pokazuje neki
smišljeni plan SDP-a, a više djeluje kao posljedica nesnalaženja SDP-a
u pripremama za predsjedničke izbore ili možda podcjenjivanje njihove
važnosti. Umjesto da ustraje na svojoj odluci da s pravim i ozbiljnim
kandidatom izađe nakon lokalnih izbora, kada će se znati kakva je
težina i ugled stranke među građanima, SDP pušta da mu se troše navodno
važni ljudi. Umjesto da napravi kriterije koje će morati ispuniti
svatko tko želi biti SDP-ov kandidat za predsjednika, dopušta da se
svatko sam za sebe bori samokandidaturama. I tako tjera vodu na mlin
dr. Ive. Sanadera.
MAGAREĆA KLUPA
Dr. Ivo protiv dr. Ljube
