Otpočetka je bilo vidljivo, bez obzira na osobne ideološke stavove i seksualnu orijentaciju, kakav će biti zaplet referendumske priče o braku, kako će ta priča doseći svoje “vrhunce” te kako će završiti. Bio je to lako predvidljiv i intelektualno potpuno neuzbudljiv scenarij u kojem je vlada iznova odabrala bitku koju ne može dobiti i k tome još primijenila beznadnu taktiku dolijevanja ulja na vatru, baš kao i niz medija koji su podržavali to Vladino jogunjenje pred neminovnim.Otpočetka je bilo je jasno da su dr. Željka Markić i njezini kolege odabrali utakmicu koju nikako ne mogu izgubiti. Proveli su istraživanje o temama koje bi mogle imati najbolju prođu kod što većeg broja građana i krenuli u akciju. To je, otprilike, kao da se grupa od sedamdeset srednjoškolaca u prosjeku visokih dva metra dogovorila da “izazovu” na košarkašku utakmicu grupicu od 30 nejakih i naivnih osnovnoškolaca koji, kad se popnu na prste, dosegnu 170 cm, kako bi rezultat te utakmice ugradili u opća pravila budućih košarkaških “prvenstava”.
S dr. Markić i Građanskom inicijativom uopće ne treba polemizirati o braku i homoseksualcima. To nema smisla. U svjetonazorskim pitanjima teško može biti dijaloga. Međutim, mora se javno postaviti pitanje metodologije rada dr. Markić i konačnih ciljeva. Naime, u prvom slavljeničkom intervjuu pokazala je da ima namjeru ponovno inscenirati slične utakmice koje neće izgubiti jer ih ne može izgubiti. Je li poanta sporta, života, politike, biznisa... birati utakmice koje ćeš dobiti jer si veći, jači ili brojniji. Ponekad. No, apsolutno je neprihvatljivo da utakmice uvijek (!) biraš po kriteriju većine i nadmoći jer sasvim sigurno posljedica neće biti opća korist za većinu. Vrlo lako može se dogoditi upravo suprotno.Primjerice, dr. Markić (to dr. već zvuči nekako “drtuđmanovski”) odmah je najavila mogućnost akcija Građanske inicijative kad su posrijedi ekološke teme, Zakon o radu, prodaja autocesta i hrvatskih voda te Croatia Airlinesa. Šok i nevjerica. Kamo ona ide? Kakve su to bitke?
Liderica novih hrvatskih konzervativaca vodi nas u kolektivizam i socijalizam?Pretpostavljamo da su dr. Markić istraživanja rekla kako nadmoćna većina ne želi liberalizaciju radnog zakonodavstva, kako ne želi koncesije na autoceste, prodaju voda, kao ni privatizaciju Croatia Airlinesa te da bi, valjda, ekološkim akcijama mogli zaustaviti još pokoju investiciju.
A uz ovako krut Zakon o radu imat ćemo još više nezaposlenih, autoceste pak moramo dati u koncesiju jer više ne možemo financirati njihove dugove, dok nužnost privatizacije Croatia Airlinesa uopće ne treba komentirati. Dakle, dr. Markić bi tobože u ime interesa većine tu istu većinu lako mogla nizom festivala demokracije odvući preko ruba, u neku novu vrstu društvenog poretka. Kako ga nazvati? Konzervativni socijalizam? Nacionalkolektivizam?Svi sustavi u kojima je politička moć proizlazila iz široke i neprijeporne podrške masa iznjedrili su vlasti koje su prečesto iskapčale zdravu pamet i logiku te su najviše štete napravili upravo masama. Počinjali su plebiscitarno, kao “festivali demokracije”, a završavali kao veliki raspadi.Jeste li se dobro osjećali kad je većina u razredu odabrala manjinu ili možda čak najmanjeg da na bilo koji način demonstrira svoju važnost i veličinu? Iz tih i takvih nadmetanja, koja su zapravo nametanja većeg i jačeg, nikad u povijesti nije se rodilo ništa veličanstveno. Hollywoodski filmovi učili su nas da nekim čudom ponekad pobijede manji i malobrojniji te da ima nade.
Međutim, u stvarnom životu to nije tako. Na milosti smo ili nemilosti dr. Markić i njezina pokreta.Hoće li nas dr. Markić u situaciji kad političari moraju imati snage demokratskim procesima provući meritokratske poteze svesti na razinu kolektivističkih odluka? Opasnost je velika. Nema kolektivnog mozga. Mozak funkcionira samo u glavi slobodnog, samostalnog pojedinca.Most između neuspješne Hrvatske i neke buduće, uspješne zemlje neće premostiti mišljenje većine. To mogu samo pravi lideri, dobre ideje i odlučnost u njihovom provođenju. Ljubitelji anketa i prebrojavanja bolje da se drže statistike.
Kako ovim orjunašima više ne dosadi seruckati. Još samo fali da napišu kako su Željki Markić izrasli rogovi posred čela, ali i na tome vjerojatno već rade... sve druge moguće i nemoguće grozote su već napisali, a mislim da nema niti jedne odurne riječi u riječniku koju nisu priljepili njoj.