Internet je promijenio svijet, ali sam se nije puno promijenio od
vremena kada su se njime koristili samo kompjutorski “geekovi”. U
trenutku kad su sve korporacije na reklamama počele navoditi svoje web
adrese, seks je još uvijek bio uvjerljivo najtraženiji pojam na
internetu. Tako je bilo sve do pojave Napstera: na golemo iznenađenje
svih koji su pratili internet, pojavila se riječ koje je ljude više
zainteresirala nego seks: MP3.
Nekoliko godina poslije internet se nalazi pred još većom promjenom.
Inicirao ju je 23-godišnjak koji je za godinu dana od studenta
zaluđenog programiranjem postao multimilijarder.
Facebook je ispočetka bila samo još jedna web stranica, no nekako
istodobno pojavilo se nekoliko novih sadržaja koji su se samo temeljili
na formatu weba, a zapravo su donosili sasvim nova iskustva, koja su u
mnogočemu nadilazila dotadašnje mogućnosti interneta – koji ionako nije
iskoristio ni dio svojih potencijala. Svi ti novi sadržaji dobili su
naziv web 2.0, a pojavili su se u trenutku kada su prijenosna računala
postala toliko jeftina da si ih može priuštiti gotovo svatko.
Istodobno je i mobilni pristup internetu prestao biti igračka bogatih
poslovnih ljudi i postao svakodnevnica za mnoge. Rezultat: ljudi su se
doslovce “navukli” na internet. Sedamdeset i četiri posto Britanaca
danas priznaje da osjeća golemu frustraciju kada se ne može spojiti na
internet, a slične rezultate pokazala bi istraživanja u bilo kojoj
zemlji zapadne Europe, SAD-a i Dalekog istoka. U jednom takvom
istraživanju pokazalo se da prosječni Amerikanac više vremena provodi
uz ekran računala nego uz svoju obitelj.
Mreža svih mreža
Internet se često naziva mrežom svih mreža, no točniji naziv bio bi –
medij svih medija. Internet obuhvaća sve medije koji su postojali prije
njega: na njemu možete gledati televiziju, slušati radio, čitati novine
i knjige, gledati filmove, slušati glazbu, objavljivati vlastite
sadržaje... Društvene mreže prema internetu stoje u sličnom odnosu kao
internet prema ostalim medijima. Na društvenoj mreži možete postavljati
vlastite web stranice, slati poruke preko e-maila, čavrljati na chatu
ili na forumu, objavljivati svoje fotografije, gledati video s
YouTubea, igrati igre...
No, primarna svrha društvenih mreža jest – druženje. Bilo da želite
ostati u kontaktu s vama dragim osobama, poboljšati poslovne kontakte,
pronaći srodnu dušu ili partnera za neobavezni seks, ili jednostavno
razmijeniti iskustva o nečemu što vas zanima – društvena mreža je
najbolja adresa. Ondje možete pronaći sve komunikacijske kanale koje
nudi internet, a to automatski znači: sve koji postoje.
Nije čudo stoga što mnogi opisuju društvene mreže kao jedinu stvar kao
može zamijeniti kontakt uživo. U nekim slučajevima, ona nadmašuje
komunikacijske mogućnosti koje pruža stvarnost (u žargonu korisnika
društvenih mreža: RL – kratica za “real life”, stvarnost). Možete
ostvariti kontakt s nekim tko živi na drugoj strani svijeta, koga možda
u životu nikada nećete imati prilike upoznati; baš zbog toga u
virtualnom svijetu možete otpustiti kočnice i dopustiti si nešto što se
u kontaktu uživo ne biste usudili učiniti.
Ako te nema, ne postojiš
Koncept društvenih mreža pokazao se toliko uspješan da ih je nemoguće
sve nabrojiti. Postoje društvene mreže za vlasnike pasa i mačaka,
zaljubljenike u tenisice, fetišiste, čak i za špijune. Korporacije su
vrlo brzo shvatile da je upravo društvena mreža idealan medij za
razmjenu informacija unutar multinacionalne tvrtke.
Tako je IBM izgradio vlastitu društvenu mrežu još davno prije nego
što
je nastao taj termin: njezin cilj je da spoji i otvori kanal
komunikacije između ljudi na različitim kontinentima (ili u susjednim
sobama) koji imaju neki zajednički poslovni interes. Najsvježiji
primjer “korporacijske”, zatvorene društvene mreže jest A-Space koji su
osnovale američke obavještajne agencije, nastojeći poboljšati razmjenu
informacija, ali i društvene kontakte među ljudima koji se bave
nacionalnom sigurnošću.
Danas najpopularnija društvena mreža, Facebook, koja u Hrvatskoj ima
više korisnika od svih ostalih zajedno, nastala je kao studentski
projekt, kojem je svrha bila međusobno upoznavanje brucoša upravo
pristiglih na jedna američki koledž. Na Facebook su mogli staviti svoje
fotografije, napisati nešto o sebi i tako se predstaviti svojim novim
kolegama. Ubrzo se mreža proširila na ostala sveučilišta, a zatim je
zaludila cijeli SAD. Facebook je zamišljen ne kao mreža za stjecanje
novih poznanstava, nego za produbljivanje postojećih. Glavna tajna
njegova uspjeha u tome je što današnji način života ne ostavlja
dovoljno vremena za njegovanje socijalnih kontakata.
Tempo života je takav da jednostavno nemate vremena da odete na kavu s
nekim tko vam je drag svaki put kad to poželite. Nemate vremena ni
pošteno upoznati ljude s kojima radite, niti možete posvetiti dovoljno
vremena starim prijateljima, obitelji... No, na Facebooku im uvijek
možete poslati virtualnu kavu, piće, cvijet, pusu, smiješak, orgazam
ili nešto pedeseto. Možete doznati da netko s kim se svaki dan
susrećete na poslu voli iste filmove kao i vi, kako je školski
prijatelj dobio novi posao, a sestrična koju niste vidjeli godinama
doselila se u vašu četvrt.
Na raspolaganju vam stoje doslovce deseci tisuća načina kako da
produbite postojeće kontakte i ostvarite nove – primjerice, Facebook
ima više od stotinu tisuća aplikacija – a sve njih vrlo je lako i
gotovo uvijek zabavno koristiti. Društvene mreže su najbolja moguća
zamjena za društveni život – za one koji si jednostavno ne mogu
priuštiti bogatiji društveni život, ali i dragocjeno pomagalo za one
koji se na njega ne mogu potužiti. Stoga je i nastala uzrečica “ako
nisi na Facebooku, ne postojiš” koja zvuči, blago rečeno, nakaradno
svakome tko nije isprobao Facebook, ali nekako samorazumljivo onima
koji jesu – i “navukli” se na društvenu mrežu.
Lice i naličje
Kako su razrađeni mehanizmi kontrole, društvene mreže prilično su
sigurna mjesta s kojih je prognan svaki oblik pornografije,
netolerancije i ugrožavanja drugih. Na svakoj mreži možete točno
odrediti što će tko moći doznati o vama, a one koji vas na bilo koji
način gnjave, vrijeđaju ili ugrožavaju možete prijaviti
administratorima. Štoviše, na Facebooku golemi broj ljudi se žali da su
isključeni iz zajednice, ne zato što su nekome učinili nešto loše nego
zato što su administratori samo pomislili da oni to čine. S druge
strane, tolika kontrola užasava.
Oni koji upravljaju društvenim mrežama znaju doslovce sve o vama: ne
samo tko ste, što ste i čime se bavite, nego i u čemu uživate, što i
koga mrzite i što vas “pali”. Dođu li ti podaci u krive ruke, mogli bi
uništiti brakove, karijere... Za mnoge, dovoljno je zlo već to što se
ti podaci ustupaju oglašivačima (uz obavezno poštovanje anonimnosti –
no, na žalost, bilo je i suprotnih primjera) kako bi mogli bombardirati
oglasima upravo one ciljne skupine koje ih zanimaju.
No, jedno je sigurno – računala više ne otuđuju ljude. Spajaju ih.
