12.02.2010. u 18:30

Penzioneri s nepunim stažem mogli bi imati i do 20 posto manja primanja

SUBOTA 6. 2.
Runovićani kolektivnim iskupljenjem privrženi zemlji koju su napustili
Bio sam u Westinu gost na Večeri Runovićana, mojih zavičajnih susjeda u Imotskoj krajini. Runovići su po mnogo čemu osebujni. Sve do 1937. njihov se glavar trijumfalno vraćao s godišnjeg sastanka seoskih glavara na kojem je još jednom, na veselje suseljana, uspio odgoditi osnivanje škole u selu. Ali ne samo što danas imaju na stotine stručnjaka, znanstvenika nacionalna značenja i vrhunskih umjetnika, poput blistavoga dirigenta Ivana Repušića, nego su i jedno od rijetkih imotskih sela koja drže do sebe. Okupljaju se na ovakvim večerima možda s istom, zatomljenom privrženošću zemlji koju su napustili, a zbog koje su im se preci, u strahu od otuđivanja djece od njiva, livada, šume, motike, krampa, kose i stoke, opirali školi. Tako se sreću selo i njegovo nijekanje, zavičaj i oni koji su ga porekli drugim zavičajem, konačni odlazak i simbolični povratak, ljubav za rodno selo i grijeh koji smo mu učinili zauvijek ga ostavivši. Za taj rascjep, karakterističan za cijeli svijet, nema lijeka niti za grešnike ima sigurnog spasa. Bol se ublažava i grijeh okajava kolektivnom iskupljenjem na ovakvim večerima. Netko reče – čovjekova je nesreća što ne zna ostati kod kuće. Dodao bih – još je veća kad se izgubi put do rodnog ognjišta.

NEDJELJA 7. 2.
Publici Radija 101 već je dosadilo jednoumlje Matića i Vrabecove
Tuđman je opet optužen. Sada ne zato što je bio “autokrat” i “diktator”, što se “dogovarao” s Miloševićem i “dijelio” Bosnu..., nego zato što je – umro. Jer, otkad je umro, nestao je glavni lik iz priče u kojoj se oštrila kritička britva Radija 101. Postaja je počela tonuti i dosad je potonula do prepolovljene slušanosti, malog broja oglašivača i duga od dvadesetak milijuna kuna. Normalan se čovjek pita – kako je to Tuđman “gušio medijske slobode” kad je baš zahvaljujući slobodi s kojom je i danomice napadan Stojedinica imala mnogo slušatelja, dovoljno oglašivača i zadovoljne, dobro i redovito plaćane novinare, urednike i suradnike!? Za neki je medij presudno da se što manje razlikuje od publike. Ako je Stojedinica u socijalizmu bila slična svojoj publici sa slobodom koju nije imao nijedan drugi medij, ako je devedesetih bila slična svojoj publici po oponiranju Tuđmanu i HDZ-u, u proteklom desetljeću izgubila je sličnost s publikom kojoj nije bilo do jednoumlja Željka Matića i Zrinke Vrabec-Mojzeš nego do informiranosti, političke objektivnosti i zabave. Ostarjevši, ti i drugi urednici svemoćnoj Partiji, koja ih je osamdesetih godina, u najcrnjem komunizmu, tolerirala, vraćali su dug tako što su se vratili njezinoj isključivosti.

PONEDJELJAK 8. 2.
Lešinari dionice Podravke prodavali po 450 kuna, a kupovali po 180
U svom prvom većem televizijskom razgovoru pošto je postao predsjednik HSS-a, Friščić je ispričao kako je jednoga ministra najurio ispred “Podravke”, kamo je bio došao da počne ostvarivati svoj naum – da veliku tvrtku podijeli i proda svojim prijateljima. Voditelj ga je upitao je li to bio ministar gospodarstva Fižulić, što je Friščić potvrdio. Kad čitam ovih dana kako se iznova žestoko opire prodaji “Podravke”, pomišljam – hvala Bogu što imamo još pokojeg političara koji vjeruje u državu i koji je dosljedan. Na koprivničkoj Radio Dravi rekao je što je radio jedan od glavnih među onima koji bi htjeli prodati podravskoga diva (od poznatijih riječ je o Vedrišu, Prki, Marincu, Tipuriću, Jurčiću, Milinoviću...) Dakle: “Glavni je kuhar Dubravko Štimac. To je lik koji je onoga časa kad se afera Spice počela odmotavati na svakoj sjednici NO-a nastojao zamagliti stvarno stanje. No Štimac je predstavnik one struje koja je najprije prodala dionice Podravke, i to po 450 kuna, a onda ih kupila po 180 kuna”. Slična ili ista “dionička” priča kao sa Zagrebačkom bankom, Plivom i drugim velikim državnim bankama i tvrtkama. Lešinar do lešinara koji sve što je hrvatsko nastoji obezvrijediti da bi lopovština procvala na mrtvom tijelu države!

UTORAK 9. 2.
Nijedna skupina nije prepreka porocima, ni Crkva, ni vlast, ni obitelj
Preljubi kapetana engleske nogometne reprezentacije Terryja potresli su V. Britaniju. Raspravlja se o grešnom sustavu vrijednosti koji obilježavaju najniži nagoni, seks, alkohol, droga i rock’n’roll. Izražava se zabrinutost za društvo, za “moralno izopačenu državicu” u koju se pretvorio veliki imperij što su ga stvarali “uzoriti muževi”. Kao znak nade spominje se predanost obitelji i neporočnost američkoga predsjednika Obame. Jedna se naša autorica pita nije li i u Hrvatskoj izbor Josipovića “znak da su i nama dozlogrdili razvrat, bezočno trošenje i moralno izopačeni ekscesi svih vrsta”. Na žalost, čini se da u nas sprega i razorno djelovanje bogaćenja, preljuba, droge tek hvataju maha. Ne samo zato što smo mlado, neiživljeno kapitalističko društvo nego i zato što nijedan društveni sloj i utjecajnija elitna skupina ili milje porocima nisu prepreka. Crkva nema nijednu autoritativnu osobu. Vrh države vozika se skupocjenim avionima ili se s toga vrha odstupa ostavljajući za sobom rastrošnost, kriminal i moralno rasulo. Roditelji i nastavnici su poniženi, razvrat se nastoji proširiti u školama pod izlikom seksualnog odgoja, mediji se ničim drugim i ne bave doli nepodopštinama ili zagovorom i promidžbom liberalne razuzdanosti.

SRIJEDA 10. 2.
Pusićkini veliki uzori “civilizirana glasovanja” – Nobilo, Ferenčak i Čačić
Što god je u stranci Vesne Pusić više neciviliziranosti, ona je ustrajnije pripisuje drugima. Sve do rasizma. Ali onome tko je pretplaćen na lijevo-liberalnu nevinost, sve se oprašta, pa i rasizam. Jučer na HTV-u, u “Hrvatskoj uživo”, objašnjava zašto je protiv dopisnoga glasovanja dijaspore pa će otprilike reći da mi za to još nismo zreli kao neki drugi u svijetu te da se, na primjer, može dogoditi da u Hercegovini bahati otac zaokruži svoga favorita na glasačkim listićima cijele obitelji te listiće pošalje glasačkom odboru. Ne možemo, dakle, primitivcima dopustiti da svojim nasiljem utječu na ishod izbora. Možda ćemo, nada se Pusićka, u nekoj dalekoj budućnosti imati takvo glasovanje. Ali tek onda kad Hrvati iz dijaspore dosegnu viši civilizacijski stupanj. Na primjer, stupanj Ante Nobila, Pusićkina svojedobnoga kandidata za ministra pravosuđa, koji je u svojoj obitelji “glasovao” tako što je suprugu pretukao do krvi. Ili kao što je “glasovao” šakama niz HNS-ovih čelnika širom Hrvatske. Ili kao što na sudu, optužen za kriminal, “glasuje” jedan od najistaknutijih članova HNS-a Srećko Ferenčak. Ili kao što je predsjednik HNS-a Radimir Čačić “glasovao” za svoje tvrtke pri dobivanju državnih poslova... Civilizirajmo se, dakle!

ČETVRTAK 11. 2.
Komunistički kriteriji i za Mesića: na vrh države 2000. mogao doći bilo tko
Reče Mesić: “No da je na čelu Hrvatske početkom devedesetih bio bilo tko drugi, Hrvatska bi također bila stvorena”. Nije li to “bilo tko” zastrašujuće? Može li se reći – nije De Gaulle zaslužan za Francusku, bilo tko drugi da je tada bio na čelu Francuske, bila bi to moćna europska država? Nije Adenauer zaslužan za poslijeratnu Njemačku, bilo tko da je bio na njezinu čelu, Njemačka bi se razvijala? Ili, što uopće znače slavni izumitelji kad bi ionako na određenom stupnju znanosti bilo tko nadošao na njihova otkrića te bismo danas imali sve što od električne struje imamo i bez Tesle, Edisona i drugih genija? Tu vjeru u sposobnosti “bilo koga” imala je komunistička vrhuška u bivšoj državi pa su pojedinci u vrijeme čistki u Partiji govorili kako se ne treba bojati da će te čistke oslabiti Centralni komitet jer “mi na terenu imamo kadra za pet centralnih komiteta”. Kao baštinik tih komunističkih bilo-tko-kriterija Mesić je u nečemu u pravu: poslije Tuđmanove smrti doista je “bilo tko” mogao doći na čelo države i Vlade, samo je “bilo tko” mogao rasprodati onoliko banaka, strateških tvrtki i drugih nacionalnih bogatstava, samo je “bilo tko” mogao pasti u tolika poniženja i ovisnosti pred Bruxellesom i Haagom i u toliki inozemni dug...

PETAK 12. 2.
Penzioneri s nepunim stažem mogli bi imati i do 20 posto manja primanja
Kad se moraš umiliti svjetskim moćnicima tako da u Hrvatskoj po nekome udariš, najlakše je po onima po kojima inače život udara. Pripremaju se promjene u mirovinskom zakonu, koje će biti cijena što će je RH platiti Svjetskoj banci i drugim financijskim institucijama kako bi se mogla povoljno zaduživati. Pod nepovoljnijim uvjetima ići će se u prijevremenu mirovinu pa bi, prema nekim prijedlozima, penzioneri s nepunim stažom mogli imati i do 20 posto manja primanja. Bili bi kažnjeni i mnogi koji bi pod prisilom (otkazom i na sličan način) prestali raditi, i to dvostruko – izgubili bi posao i bila bi im umanjena mirovina! A kad se od sirotinje napravi još veća sirotinja, plećati Šuker s više bi sigurnosti da će uspjeti i s još više vreća na ramenu mogao krenuti put svjetskih ucjenjivača po zajam kojim će se i dalje toviti on i ostali paraziti u vlasti i državnim službama. Ista priča kao i sa EU, u stilu: Vi biste u EU? Uhitite generale! Još želite u EU? Prodajte nam banke! I dalje hoćete u EU? Dajte nam Plivu, T-HT, Inu, ukinite brodogradnju...! Zar vam se EU još nije zgadio? Onda uvedite zakone koje ćemo vam izdiktirati! Još vam je EU privlačan? E onda promijenite ime države i zovite se – Pučka kuhinja Hrvatska.

Ključne riječi

Komentara 11

ZZ
zzbabac
19:28 12.02.2010.

Bravo, zbilja ne znam koju bih temu izdvojio kao najbolju jer su sve bolno istinite i tocno detektirane. Cestitam autoru.

OB
-obrisani-
22:47 12.02.2010.

Da mi Ivkošiću nismo 91. zajunili u rovovima \" pa nečeš čedo proči ovuda dok sam ja živ.\" po tebi i naročito po tvom Tuđmanu danas bi pili pivu ispred Dubrovnika. Lako je bilo onda biti predsjednik i praviti sranjaja koja je pravio kad smo ih mi glavama otplačivali. Hebo te on i ti njega.

Avatar magic-man
magic-man
13:31 13.02.2010.

njegova zapažanja mogu biti interesantna i verodostojna samo u Runovićkom večerrnjaku.poštedi nas svojih zatucanih umotvorina!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?