Vlada je još jednom malko ismijala ekonomsku struku odbivši najveći dio
antirecesijskih mjera koje su ekonomski stručnjaci predložili, i to na
Vladin zahtjev. Stručnjaci iz Ekonomskog instituta danima su radili na
tim mjerama, skupa s kolegama ekonomistima iz Ministarstva financija i
Ministarstva gospodarstva, a na kraju je sve ispalo po onome da je
ekonomija “preozbiljna stvar da bi se prepustila ekonomistima”, kao što
je kazao jedan sindikalac, užasnut govorkanjem da će se opet predložiti
zamrzavanje državnih plaća.
“Nedozrelost” struke i “zrelost” politike sukobile su se ponajprije u
vezi s tim treba li odmah ići u rebalans proračuna. Ekonomisti,
naravno, smatraju da je to nužnost. Od početka rada u Ekonomskom vijeću
oni su preporučali Vladi da se odvažnije postavi prema rashodima
proračuna, prema troškovima države i da ih prilagodi raspoloživim
prihodima. U tom se slučaju država, koja mora posuđivati novac da bi
otplaćivala dugove, barem ne bi morala zaduživati za financiranje
tekuće potrošnje, pa bi više raspoloživa novca na domaćem financijskom
tržištu ostalo za poduzeća.
Kad u tome nije uspjela u vrijeme donošenja proračuna, Vladi je
preporučeno da to učini sada, s obzirom na to da se situacija u
međuvremenu nije popravila. Iz Vladine perspektive situacija, međutim,
još nije takva da bi trebalo ići u rebalans proračuna.
Proračun se ipak ne puni tako loše kao što se činilo na samom početku
godine, tvrde u Ministarstvu financija. Stručnjaci s Ekonomskog
instituta koji su preporučili rezanje pojedinih državnih rashoda,
pripremajući antirecesijske mjere, koristili su se upravo podacima
Ministarstva financija. Čak su i radili zajedno sa stručnjacima iz tog
resora. Kako se onda dogodio razlaz?
Očito je istina da ekonomisti ne vide ono što vide političari. Oni ili
nisu tako pametni da bi vidjeli da su u svibnju lokalni izbori uoči
kojih je nezgodno iritirati birače ili su, naprotiv, pametniji, pa za
razliku od političara vide da bi podilaženje lokalnim izborima moglo u
konačnici ispasti preskupo na nacionalnoj razini.
Postoji i treća mogućnost, a to je da je i Hrvatska, zahvaljujući
međunarodnim vezama vodstva, dobila neku vrstu obećanja da u
financijskoj oskudici neće biti ostavljena na cjedilu. Nad europskim je
bankama, pogotovo onima u eurozoni, rastvoren svojevrstan politički
kišobran koji ih štiti od nekontroliranog potonuća, a samim time
zaštita je protegnuta i nad velik dio hrvatskog gospodarstva koje
operira s europskim bankama.
Ali opet, kad ideš posuđivati novac od drugih, dobro je da možeš
dokazati kako doma maksimalno štediš, pa je preporuka ekonomskih
stručnjaka u tim okolnostima razumna.
No, čak da je Vlada u pravu, čak i da navijanje poslodavaca i
ekonomista za rebalans proračuna proizlazi iz nedostatne informiranosti
o ukupnoj situaciji, iz sklonosti pretjerivanju ili čak politikantstva,
poslana je loša slika. Ispada da se Vlada ne obazire dovoljno na
preporuke ekonomista, da je Ekonomsko vijeće osnovala možda više radi
forme nego radi sadržaja.
No, time je možda najviše naštetila sama sebi i svom imidžu jer je
ispalo da odugovlači s mjerama, da je svi moraju požurivati, da
antirecesijske mjere pripremaju svi drugi samo ne Vlada, pa otud možda
i opaske s različitih strana da Vlada nije osigurala “leadership”...
Vlada na kraju krajeva ima pravo odbiti preporuke stručnjaka, ali je tu
zavrzlamu mogla izbjeći. Ona je ta koja mora imati inicijativu, kao što
to sada čini s drugim mirovinskim stupom. Vlada je ta koja mora prva
osmisliti što kani poduzeti, a poslije toga može se konzultirati s kim
god hoće. I javno i tajno, s nezavisnim ekonomskim stručnjacima
pogotovo. Ovako, malo ih je povukla za nos, ni krive ni dužne.
BEZ KRINKE
Ekonomisti kao statisti
