Kao što se haljina kroji prema tijelu, tako se i repertoar kazališta
bira u skladu s ansamblom. “Kerempuh” odlikuju izvrsne glumice i izbor
romana Ante Tomića “Ljubav, voda struja & telefon” prvorazredan je
repertoarni pothvat toga kazališta kako bi glumice dobile svoju priliku
i svoju predstavu. Željka Udovičić dramatizirala je roman po svim
pravilima samozatajnog autora iz sjene koji plete brižljivu mrežu u
kojoj će se koprcati akteri predstave, ali i redatelj, na radost
publike i svih sudionika.
Nagost iz računa
Linda Begonja već je u suradnji s Draženom Ferenčinom u “Braku iz
računa” priskrbila Nagradu glumišta svome kazalištu. Ovaj je put
surađujući s Vinkom Brešanom prihvatila izazov da veći dio predstave
gotovo naga brani svijet osamljene frizerke u kojem, sve do sretnoga
ishoda na kraju, muškarci traju kraće od cipela i frizura koje oblikuje
svojim mušterijama.
Budući da mlađeg Brešana odlikuje filmska ljubav prema likovima koje
stvara, on je ni ovaj put nije uskratio svim svojim glumcima i
glumicama s kojima je išao točno do ruba dobroga ukusa i bulevarskoga
kazališta, da bi se s tog ruba vratio u proljetnu, vedru i duhovitu
predstavu koja usred Zagreba, začinjući na splitsku čakavštinu,
progovara o ljubavi i kako je steći.
Muškići to mogu
Ante Tomić svojim se romanom zaigrano odupire svim mogućim
muško-ženskim stereotipima. Spaja svoje mladenačke erotske maštarije
oblikovane skrivećki talijanskim erotskim filmskim komedijama sa
zabrinjavajućom stvarnošću 21. stoljeća. A ta je da se spolovi nikada
nisu manje razumjeli, a više trebali no danas. Barem nam se tako čini.
Frizerka Lidija u jednom je trenutku svoj patrijarhalni brak
“sponzoruše” odlučila prekinuti i po uzoru na boginju lova Dijanu
krenula je u potragu za muškarcem svog života.
No, ulov je mršav, mnogi zaspi i prije fizičke bliskosti, a kamoli
emotivne, od koje svi junaci, osim jednog, “nikom ponikoše”. Sve do
sretnog raspleta Tomićeve žene u frizeraju neštedimice satiru svoje
muškarce u jezičnim igrama bez kraja.
Našu Dalmatinku odlikuje govor “u glavu”, izbjegavanje zaobilaznog
puta, a to je Linda Begonja, zajedno s također izvrsnom Anom Maras i
Anitom Matić Delić te Mijom Begović, pronašla u pravom ključu kao svoj
emotivni izraz. Zlatko Ožbolt i Borko Perić primjerno su odigrali sve
potencijalne mogućnosti heteroseksualne muškosti, koje nam i 21.
stoljeće pruža.