Erotski svježa komedija u “Kerempuhu”

26.04.2009.
u 21:31

Kao što se haljina kroji prema tijelu, tako se i repertoar kazališta bira u skladu s ansamblom. “Kerempuh” odlikuju izvrsne glumice i izbor romana Ante Tomića “Ljubav, voda struja & telefon” prvorazredan je repertoarni pothvat toga kazališta kako bi glumice dobile svoju priliku i svoju predstavu. Željka Udovičić dramatizirala je roman po svim pravilima samozatajnog autora iz sjene koji plete brižljivu mrežu u kojoj će se koprcati akteri predstave, ali i redatelj, na radost publike i svih sudionika.

Nagost iz računa
Linda Begonja već je u suradnji s Draženom Ferenčinom u “Braku iz računa” priskrbila Nagradu glumišta svome kazalištu. Ovaj je put surađujući s Vinkom Brešanom prihvatila izazov da veći dio predstave gotovo naga brani svijet osamljene frizerke u kojem, sve do sretnoga ishoda na kraju, muškarci traju kraće od cipela i frizura koje oblikuje svojim mušterijama.

Budući da mlađeg Brešana odlikuje filmska ljubav prema likovima koje stvara, on je ni ovaj put nije uskratio svim svojim glumcima i glumicama s kojima je išao točno do ruba dobroga ukusa i bulevarskoga kazališta, da bi se s tog ruba vratio u proljetnu, vedru i duhovitu predstavu koja usred Zagreba, začinjući na splitsku čakavštinu, progovara o ljubavi i kako je steći.

Muškići to mogu
Ante Tomić svojim se romanom zaigrano odupire svim mogućim muško-ženskim stereotipima. Spaja svoje mladenačke erotske maštarije oblikovane skrivećki talijanskim erotskim filmskim komedijama sa zabrinjavajućom stvarnošću 21. stoljeća. A ta je da se spolovi nikada nisu manje razumjeli, a više trebali no danas. Barem nam se tako čini. Frizerka Lidija u jednom je trenutku svoj patrijarhalni brak “sponzoruše” odlučila prekinuti i po uzoru na boginju lova Dijanu krenula je u potragu za muškarcem svog života.

No, ulov je mršav, mnogi zaspi i prije fizičke bliskosti, a kamoli emotivne, od koje svi junaci, osim jednog, “nikom ponikoše”. Sve do sretnog raspleta Tomićeve žene u frizeraju neštedimice satiru svoje muškarce u jezičnim igrama bez kraja.

Našu Dalmatinku odlikuje govor “u glavu”, izbjegavanje zaobilaznog puta, a to je Linda Begonja, zajedno s također izvrsnom Anom Maras i Anitom Matić Delić te Mijom Begović, pronašla u pravom ključu kao svoj emotivni izraz. Zlatko Ožbolt i Borko Perić primjerno su odigrali sve potencijalne mogućnosti heteroseksualne muškosti, koje nam i 21. stoljeće pruža.

Želite prijaviti greške?