Doista je nečuveno da se učenici u nekim srednjim školama, kao što upozoravaju hrvatski biskupi s prošlotjedne sjednice Stalnoga vijeća HBK, s vjeronauka prebacuju na etiku. Šteta je što biskupi nisu bili konkretni, pa rekli u kojim se to srednjim školama radi, kako bi se odmah znalo o čemu je riječ, jer svatko tko je upisivao dijete u gimnaziju ili srednju školu zna da se u upitniku “vjeronauk ili etika” odmah rješava ta dilema, tj. da roditelji i djeca prilikom upisa odlučuju što će se slušati sljedeće četiri godine.
Nije valjda netko uzeo vlast u svoje ruke i djecu, nakon što su izabrala vjeronauk, prebacio na etiku?! Primjerice, zbog toga da bi fond sati etike bio potpun... Bilo bi to doista nečuveno!
Vjeronauk u školama u Hrvatskoj obilježava svoju dvadesetu obljetnicu. U osnovnim školama gotovo je stopostotan, dok taj postotak nešto pada u srednjim školama. U osnovnim školama nema alternative, dok u srednjim školama ima – etiku.
No ni ta alternativa nije baš posve pogođena, jer netko površno može zaključiti da će djeca koja se odluče za etiku biti “etičnija” od onih koji upišu konfesionalni vjeronauk, premda se on isključivo oslanja na religijski nauk o etičnosti, bez obzira o kojoj je konfesiji riječ.
U osnovnim školama nema alternative i djeca koja ne upišu vjeronauk u prilično su neravnopravnom položaju. Vjeronauk je, naime, izborni predmet (koji postaje obveznim kad se izabere), ali škole ne vode računa o satnici, pa često nije ni nulti niti posljednji sat u školskom danu, što djecu koja ne idu na vjeronauk čini neravnopravnom u odnosu na ostale učenike, jer ih se u međuvremenu smješta u neke prazne učionice, knjižnice i slično.
A često se događa da vjeroučitelji meka srca puštaju djecu koja ne pohađaju vjeronauk da sjede na nastavi. Žao im je da tumaraju okolo, pa rade kompromis koji može i te kako biti koban, a pokazao se na slučaju male Tiffany u jarunskoj osnovnoj školi, koja nije shvatila bit poduke o homoseksualizmu, pa je vjeroučiteljica završila na sudu. A sjedila je upravo na vjeronaučnom satu premda nije bila upisana na vjeronauk!
Slavodobitna statistika vjeronaučne dominacije pokazuje da ne smije biti sama sebi svrhom. Premda se duboko ucijepio u školski sustav, vjeronauk u školi pokazuje da ima i svojih problema, koje upravo biskupi ne bi smjeli zanemariti, jer su oni prvi koji se, uime većine koju zastupaju, trebaju založiti za prava manjine koja mora imati alternativu.
I apelirati na školske (državne) vlasti da je stvore napokon u ovih 20 godina! Biskupi imaju i snage i instrumenata za to. Dobro postavljen vjeronauk u školi jedan im je od najjačih. Tada ne bi trebali kukati da im netko s etike odvlači vjeroučenike na svoju stranu. Što je, zapravo, mnogo manji problem od činjenice da srednjoškolci nakon krizme, unatoč vjeronauku nakon svih školskih godina, gube interes za crkveni život. A na njega biskupi još uvijek nemaju nikakva odgovora.
nama je etika jako jako potrebna. za razliku od vjeronauka koji je je neobjektivan i neznanstven, etika bi bila dobar pomak prema racionalnom poimanju svieta oko nas, a to nam jako fali.