Ne pođe li u posljednji trenutak ponovno nešto po krivu, kao što je bilo krenulo u Splitu, u petak bi Europsko vijeće trebalo odrediti 1. srpnja 2013. godine za dan na koji će Hrvatska postati članicom Europske unije. Pristupni pregovori formalno bi, međutim, završili tek idući tjedan jer u Vijeću EU još nije gotova rasprava o nizozemskome zahtjevu da se sustav motrenja kako Hrvatska provodi usvojeno europsko zakonodavstvo pojača kaznama za moguće kršenje.
EK posebice naglašava svoje neslaganje s nizozemskim prijedlogom da se kao jedna od kazna navede odgoda ulaska u članstvo. Odgoda, rekao je predsjednik EK-a Barroso novinarima nakon razgovora s hrvatskim predsjednikom Josipovićem u petak, ne dolazi u obzir jer bi to značilo da Hrvatska nije spremna za članstvo, a ona to jest jer EK inače ne bi predložio zaključenje pristupnih pregovora. Takvim prijedlogom Nizozemci u sumnju dovode rad EK-a u pristupnome postupku, a narušavaju i vjerodostojnost same Europske unije jer ako je neka zemlja za članstvo spremna, ono se ne smije odgađati.
Koliko god da se Nizozemci, pozivajući se na načela, ponašaju nenačelno – europarlamentarni izvjestitelj za Hrvatsku Hannes Swoboda protekloga je tjedna čak upozorio nizozemsku vladu da nema pravo kočiti Hrvatsku dok sama podilazi stranci Geerta Wildersa koja narušava europske vrijednosti – činjenica je da je konačan zbroj pritisaka tijekom pristupnoga postupka za Hrvatsku ipak pozitivan. Da ih nije bilo, tko zna do kada bi kojekakvi torbari raznosili ostatke ostataka narodnoga bogatstva zaostale nakon pljačkaške privatizacije u devedesetima i tko zna koliko bismo još čekali na početak prave borbe protiv korupcije; zapovjednik čiji su podčinjeni hladnokrvno smaknuli majku s djetetom, pa su pušteni na slobodu zbog navodne pogrješke u postupku, i dalje bi uživao plodove svoga “rada”; suce i tužitelje još bi se postavljalo prema “podobnosti” umjesto prema stručnosti, a pravda bi građanima nastavila bivati svakim danom sve dalja; na snazi bi i dalje bio zakon koji je omogućivao da se stranke i izborne kampanje nejasno financiraju te je time izravno ugrožavao demokraciju.
Premijerka Kosor od početka je bila dijelom aparata koji je Hrvatsku udaljio od pravne države – iako, ruku na srce, to udaljavanje neprekinuto traje još od 1918. godine. No, ona je također presjekla gordijski čvor čvrsto isprepletenih mutnih interesa te je omogućila da se u Hrvatskoj ponovno počne uspostavljati vladavina prava. Možda to nije uvijek činila čista srca – zakon o financiranju stranaka promijenila je doslovce u posljednjem trenutku da uskoči na vlak k lipanjskome kraju pregovora, i to tek na ponovljeno upozorenje iz Bruxellesa. No, učinila ipak jest. Stoga će, kako se neslužbeno najavljuje, u četvrtak i petak nazočiti Europskome vijeću, pa će šefova država ili vlada za stolom prvi put biti 28.
Unatoč činjenici da središnje europske ustanove te ključne države članice predvode demokršćani, članovi Europske pučke stranke kojoj i Kosor pripada, oni joj ipak neće dati predizborni poklon: potpisivanje Pristupnoga ugovora prije parlamentarnih izbora. Izvor budućega poljskoga predsjedništva potvrdio je, naime, glasine da EK inzistira na tome da se Ugovor potpiše tek nakon izbora. A EK rijetko i na čemu inzistira ako se unaprijed nije dogovorio barem s Berlinom i s Parizom.
Službeno je objašnjenje da EK ne želi zloporabu Pristupnoga ugovora u predizbornoj kampanji. Ni predsjedniku Josipoviću objašnjenje se ne čini suvislim: ta zašto se premijerka ne bi smjela pohvaliti tim postignućem. Mnogo je vjerojatnije da se u EU plaše grčkoga scenarija u Hrvatskoj pa ne žele pomoći stranci koja do sada nije pokazala da zna stvoriti uvjete za gospodarski razvoj.
Upravo zbog nizozemskih provokacija, itekako ću razmisliti hoću li uopće glasovati za Europsku Uniju! Jer kad čovjek vidi što nam sada rade, kad još nismo niti ušli, postavlja se pitanje kako će se na nama iživljavati kad tamo uđemo! Pun mi je kufer onih koji se već stoljećima iživljavaju na hrvatskom narodu! Pun kufer!