Hoće li Rusija isključiti plin točno prije Božića? Hoće li se zbog toga milijuni Europljana možda smrzavati u svojim kućama? Prijeteći sukob Rusije i Ukrajine zbog plina najjasnije upućuje na to da bi Europa trebala ujediniti snage te smanjiti svoju ovisnost o vanjskim dobavljačima energenata. Upravo je zbog toga u Berlinu baš Europska unija, a ne jedna od država članica, moderirala rusko-ukrajinske pregovore o plinu.
Koncept “Europske energetske unije”, koji sada podržavaju brojna državna vodstva i stručnjaci, nije, međutim, samo to. Taj se koncept odnosi na mnogo šire područje od sigurnosti i proteže se dalje od formalne koordinacije. Riječ je o novome načinu razmišljanja zbog kojega se potrebno riješiti nekih starih navika te za koji je potrebna suradnja u novome duhu. Samo se na taj način možemo početi baviti svim problemima vezanim uz energetiku, počevši od klimatskih promjena, a završivši na tržišnom natjecanju i zapošljavanju.
Prije svega, potrebni su nam solidarnost i međusobno povjerenje između država članica: državna bi vodstva zajednički trebala izraditi planske postupke koje valja slijediti u izvanrednim situacijama te se pobrinuti da zajednički mogu podnijeti krizu.
Drugo, potrebna nam je istinska koordinacija: normalno je da svaka država ima pravo sama odabrati koji će izvor energije koristiti, a koji neće. No energetska unija znači da vlada nijedne države neće pred svoj parlament postaviti prijedlog zakona kojim se drastično mijenja energetski sustav, a da se prethodno s partnerima ne posavjetuje o mogućim posljedicama te iste partnere izravno uključi u proces implementacije koji slijedi. Nikome se, naravno, ne bi trebalo dati pravo veta, ali takvom bi se koordinacijom lakše izbjegle razne prepreke i poboljšala bi se sigurnost.
Treće, potrebna su nam zajednička ulaganja: pojedine bi vlade ubuduće morale međusobno mnogo više koordinirati svoje programe i uvjete ulaganja nego što to čine sada jer se samo na taj način ulagačima pruža koherentnost i sigurnost. Razlog tome je jednostavan: visoko funkcionalna, sigurna i robusna infrastruktura koja se proteže na cijeli kontinent ključna je za efektivan energetski sustav.
Četvrto, potrebno nam je stvaranje pravoga energetskog tržišta: to znači da bi pojedina državna vodstva trebala prestati s ometanjem tržišta kroz umjetne mjere kojima štite svoja tržišta ili tvrtke. To ujedno znači i da bi te države trebale stvoriti najbolje moguće uvjete za ulaganja, istodobno štiteći ugrožene potrošače.
Peto, potreban nam je jednoglasan nastup: pri pregovaranju o velikim energetskim poslovima sa susjednim državama moramo istupati zajednički, kao što to već dulje vrijeme činimo u međunarodnim trgovačkim pregovorima. Nema nikakvog razloga da se energiji pristupa drugačije. Dapače, energija je još važnija. Ružna slika razjedinjenih država članica na projektu Južnog toka krunski je dokaz takve potrebe. Trebalo bi na europskoj razini pokrenuti raspravu koja bi dovela do konsenzusa i davanja mandata Komisiji da pregovara u ime cijele Europske unije. Ništa manje od toga nije prihvatljivo jer vodi samo do suboptimalnih rezultata.
Nije potrebno mijenjati europske sporazume da bismo postigli sve to. Potrebno je promijeniti samo neke europske zakone. Vrijeme nam istječe. Moramo se pokrenuti.
>> EU odgodila primjenu sankcija Rusiji: Njemačka bila za, Italija i Austrija protiv
