Euro nam se bliži kraju i možda će se morati zamisliti oni koji ga budu analizirali. Naime, vidjeli smo dosta nezanimljivih utakmica, a nogomet bi ipak trebao biti nekakvo narodno veselje, morao bi biti atraktivniji. Možda je razlog tomu povećan broj utakmica, znatno veći turnir, pa je upravo to smanjilo kvalitetu same igre jer igrači su umorniji pa ne mogu pokazati sve što bi inače mogli.
Conteu nije bilo teško
Kad uspoređujemo onaj vrhunski klupski europski nogomet, vidimo da je on neusporedivo kvalitetniji od ovog na reprezentativnoj razini na Euru. U Francuskoj se više toga svodi na individualnu kvalitetu, nekakvu euforiju, nacionalni zanos. Nekako smo vidjeli premalo zrelih nogometnih ideja, osim kod Talijana koji su preslikali igru Juventusa. Izborniku Conteu to nije bilo teško s obzirom na to da je on kao trener Juventusa takvu igru i složio. Kod njih se vide razne taktičke varijante, imaju više opcija. Na kraju su ispali na jedanaesterce. Ta utakmica s Njemačkom za mene je bio prvi finale ovog Eura, a sad slijedi drugi, onaj između Njemačke i Francuske. U onom drugom dijelu ždrijeba bile su reprezentacije koje baš i nisu zaslužile tako visok plasman.
Zbog toga nam još više može biti žao kad je o našoj reprezentaciji riječ, imali smo šansu ne samo ove generacije, nego i brojnih drugih generacija našeg nogometa da se kroz kvalitetu pojedinaca i tako otvoren ždrijeb napravi velik rezultat. Sad ispada da slavimo poraz, a tome naš narod inače nije baš sklon. Ne vidim baš razloga za slavlje zbog ulaska među 16, a tamo su bili Irci, Islanđani... Bio je gotovo tko je htio.
Sad je Euro ostao na četiri reprezentacije koje su opet nelogično raspoređene. Portugal je potrošena momčad koja je odigrala dvije utakmice po 120 minuta, Cristiano Ronaldo jako je iscrpljen, to se pogotovo vidjelo u susretu s nama. Dok sam ga gledao uživo, nisam mogao vjerovati koliko je malo radio na terenu. Problem Portugala je taj da ima dva-tri iskusna igrača o kojima mnogo toga ovisi, no ne znam koliko će se Ronaldo, Nani i Quaresma uspjeti oporaviti. Istina, imaju i dva-tri mlađa igrača koja su donijela dosta toga dobrog, a meni se na ovom Euru posebno svidio Pepe koji je igrao svoj najbolji reprezentativni nogomet.
Wales je svakako iznenađenje, oni su u polufinalu upravo kao posljedica povećanog turnira. Sad su u zanosu, ide im, imaju i dosta sreće. Doduše, protiv Belgije dijelom su me ugodno iznenadili, igrali su kontinuirani nogomet, dosad su igrali na kontranapade. Sad im je Belgija pustila da vode igru i bili su dobri, imali su i odličnu realizaciju. Oni su u svakom slučaju osvježenje, no polufinale je novi veliki ispit, vidjet ćemo mogu li i dalje igrati na taj zanos, svjedočili smo tome kako je Island ispao u utakmici u kojoj moraš imati više od zanosa da bi je dobio.
Nijemci nisu samo jurišnici
Kako sam rekao, drugi polufinale zapravo je pravi finale. Nijemci me dosad nisu impresionirali, ali ne kaže se slučajno “nogomet je igra u kojoj na kraju pobijede Nijemci”. Imaju kvalitetu, ne toliko individualnu koliko momčadsku. Protiv Italije su mi se svidjeli jer su pokazali da mogu igrati i taktički zahtjevnu utakmicu, pokazali su da imaju više opcija.
Francuzi imaju najveću individualnu kvalitetu, Pogba, Griezmann, Payet igrači su koji mogu i oni odlučuju utakmice.
S Islandom su imali lagan posao, sve im se otvorilo već na početku, sad su dobili na samopouzdanju, ali mora ih zabrinjavati njihova zadnja linija s Evrom, jer s Njemačkom će biti na puno većem ispitu.
Niko ne govori o uspjehu, ali odigrali smo tri odlične i jednu dosadnu taktičku utakmicu. To je još uvijek više od svih ekipa koje su prošle u polufinale. Dakle, po kvaliteti nogometa koji smo prikazali trebali smo postići više. Štoo tome nije tako, kriva je pomalo sportska nesreća, pomalo tvrdoglavost izbornika, pomalo i sudjenje i kvaliteta protivnika. Najveća nam je greška ipak taktičko nadmudrivanje s Portugalcima. Ova ekipa igra instiktivni nogomet, nogomet na euforiju i nacionalni naboj i trebala je ostati dosljedna sebi i tako odigrati do kraja. Odustali smo od našega stila, počeli se taktički neutralizirati s protivnikom i zaboravili igrati naš hrvatski nogomet. Nadam se kako je Čačić iz ovoga nešto naučio za budućnost. Mi moramo igrati svoju igru, a ne misliti o tome kako će igrati drugi. Takav stil nam jednostavno ne leži.