Neki su anglosaski “analitičari” protekli tjedan ponovo najavili propast eura i raspad eurozone na sjevernu i južnu, na središnju i rubnu, pa čak i na protestantsku i katoličku. Hrvatska su glasila tim huškanjima posvetila senzaciji primjeren prostor, zanemarujući činjenicu da je takav pokušaj ismijan još kada je prvi put poduzet, kada je postalo očito da se kriza iz Grčke širi i dalje.
Na stranu što su širenju krize, uz neodlučne čelnike ostalih država članica – predsjednik euroskupine luksemburški premijer i ministar novčarstva Jean-Claude Juncker njihovu je neodlučnost na svoj duhoviti način bio ovako sažeo: “Dobro znamo što treba učiniti, samo ne znamo kako nakon toga pobijediti na izborima!” – pridonijeli baš takvi “analitčari”, sijući paniku na tržištima.
Nikome ozbiljnome podjela eurozone nije ni na kraj pameti; bio bi to uvod u raspad Europske unije u kojoj euro - iako ga sve države članice još nisu uvele - nije samo platežno sredstvo nego i snažan politički simbol. Zato su šefovi država ili vlada na izvanrednome summitu euroskupine u četvrtak “ponovo potvrdili svoju predanost euru i činjenju svega potrebnoga sa se osigura novčarska postojanost eurozone i njezinih država članica”.
Doduše, dan prije summita predsjednik Europske komisije Barroso morao je - ne poimence ali ipak posve jasno - upozoriti njemačku saveznu kancelarku Merkel da je stanje vrlo ozbiljno, te da nije vrijeme za osluškivanje biračkoga bila, nego za odlučno djelovanje.
U tjednima prije summita buktio je sukob ustanova EU i agencija za tzv. rating, također anglosaskih, jer potonje ne uzimaju u obzir činjenicu da se članice EU zahvaćene krizom nalaze u postupku spašavanja, pa im, tumačeći primljenu pomoć kao daljnje zaduživanje, i dalje skidaju rating. Zbog toga prinosi na njihove obveznice nastavljaju rasti nebu pod oblake. Na taj se način te zemlje nikada ne bi mogle vratiti na novčarska tržišta i bile bi vječno ovisne o prijenosu novca iz dobro stojećih država članica.
Ponašanje agencija moglo bi se gotovo opisati kroz teoriju zavjere.
Agencija Fitch je tijekom summita u četvrtak, kada je postalo očito da će privatni kreditori – koji su Grčkoj posuđivali a da nisu ni nastojali provjeriti njezinu kreditnu sposobnost - morati platiti za svoju neodgovornost, požurila objaviti da će to smatrati djelomičnim bankrotom. Jer to znači da Grčka neće vratiti dio novca koji duguje, da će joj se oprostiti najmanje 37 milijarda eura. Kao dodatni razlog Fitch je naveo odluku sa summita da se dospjele obveznice zamijene novima s lošijim uvjetima za ulagače - najmanje dvostruko duljim rokom dospijeća - ali i mogućnost njihove zamjene, u kratkome vremenskome razdoblju, obveznicama koje će s tzv. ratingom AAA izdati Europski fond za novčarsku postojanost (EFSF). Što znači da će dio grčkoga duga kroz tu zamjenu preuzeti sve države eurozone, sukladno svojoj gospodarskoj moći.
No, Fitch se ovaj put preračunao: sve to, uključujući iznos od 109 milijarda eura za Grčku u 2013. i 2014., s kamatom od samo 3,5 posto - do dva posto nižom od kamata na prije odobrenu pomoć - konačno je ohrabrilo ulagače. Upravo ono što su agencije smatrale znakovima bankrota, tržišta su ovaj put protumačila kao znak odlučnosti da se Grčku, Irsku i Portugal - jer što vrijedi za Grčku vrijedit će i za njih - spasi a eurozonu učvrsti.
I usprkos prošlotjednome napisu u hrvatskome tisku da je “euro pao ispod dolara” (?!?) - gdje nije bio još od jeseni 2002. - euro se učvrstio iznad 1,43 USD.
Drek je spašen! Vidimo se za godinu dana kad započne raspad Eura i EUnije!