Danas se navršava deseta obljetnica od osnutka Vojnoga ordinarijata u RH. U tome je razdoblju bilo uspona i padova kao i u svemu što tek zaživi, no danas nam izgleda posve prirodno da se za katolike u oružanim snagama vodi redovita pastoralna i crkvena skrb. Mnogi su časnici i dočasnici, redovni vojnici i pomoćno osoblje u tijeku ovih deset godina izbliza osjetili što znači pastoralna briga, od redovitih nedjeljnih misnih slavlja preko prigodnih susreta, kateheza, slavlja sakramenata, duhovnih vježbi i hodočašća koje Vojni ordinarijat s uspjehom organizira kako u Lourdes tako i u Mariju Bistricu.
Nešto od hrvatskoga katoliciteta svijet vidi i u tim hodočašćima. Evanđelje može samo uljuđivati čovjeka, sve ako mu je zadaća povezana i s oružjem. Budući da je bio novost, u nekim je krugovima Vojni ordinarijat isprva izazivao otpore, često je bio i metom novinskih napisa (uglavnom zbog zgrade, koja, ruku na srce, i nije primjerena, ali i zbog nekih izjava i stavova njegovih viđenijih djelatnika), no tko bi mogao nabrojiti sve pozitivno i vrijedno što je ostvareno u ovih deset godina!? Uz čestitke, danas bi trebalo odmjereno pohvaliti i podržati one koji djeluju u tome ordinarijatu.
Papa im je čestitao, slavi se i na crkvenoj i državnoj razini, a slavlja i sabiru učinjeno i obvezuju.
