Kao što se moglo i očekivati, jedna internetska budalaština postaje
glavnim hrvatskim političkim i državnim problemom. Netko se sjetio u
zemlji u kojoj se do sada mnoštvo puta pokazalo da potpisi kao
instrument demokracije ne vrijede, skupiti potpise “50.000 ljudi koji
ne vole Sanadera”. A kako je autor te internetske zamisli bio valjda
malo više kreativno zaigran pa premijeru montirao kukasti križ, sve je
postalo i policijskim problemom. Potom sve skupa, kao što se također
moglo očekivati, jer je autor montaže mladi esdepeovac, i uzrokom
polemike šefova HDZ-a i SDP-a. A kada se o nečemu počnu prepirati Ivo
Sanader i Zoran Milanović, onda to traje ili postaje najvažniji
hrvatski problem!
Nakon što je predsjednik SDP-a kazao da “pametan čovjek zna razliku
između veličanja nacizma i satire”, a premijer (mu) odgovorio da “nema
satire s kukastim križem”, nema nikakve dvojbe da će se naciju još
danima daviti tom temom. Kad već nema krize, hajmo se razonoditi
Facebookom! Tako će i onaj dio nacije koji nikada nije niti čuo niti
zna što je to Facebook i onaj koji je čuo, ali ne zna što je to, dobiti
neku spoznaju o tome elektroničkom čudu. I njegovoj ulozi u hrvatskoj
demokraciji. Do sada je njegova uloga bila nikakva. Kao i uloga potpisa
u toj istoj demokraciji.
Koliko je do sada već puta bilo skupljeno tko zna koliko desetaka ili
stotina tisuća potpisa za nešto, odnosno protiv nečega, pa se ništa
nije dogodilo niti je to vlastima bio demokratski motiv ili imperativ
za nešto! Što pak može biti s potpisima 50 tisuća građana koji ne vole
Sanadera? Potpisi u hrvatskoj demokraciji i inače vrijede “kao u Srbiji
hvaljen Isus”.
Ti facebookovski potpisi mogu škoditi jedino Sanaderovoj taštini. Kao
što joj je svojevremeno godilo kada su ga kao velikog demokratskog
reformatora HDZ-a hvalili i oni koji HDZ ne mogu niti smisliti. Pa čak
i bliski SDP-u! Možda će tko i od njih sada na spornom Facebooku
potpisati da više ne voli Sanadera. A svega toga ne bilo da nismo
postali “društvo znanja”. Tko bi bez toga znao za nekakav Facebook?
Postaje li to znanje politički bumerang? Facebook je igračka
eloktronički pismenih. A u masi elementarno polupismenih takvih i nije
puno. Ivo Sanader se na nesklone mu Facebook-fanove može ljutiti, ali
od njih ne mora imati nekih bojazni. Zoran Milanović ih može
simpatizirati dok su protiv njegova političkog suparnika, ali na neki
njihov veći politički utjecaj ne može računati.
Dok Hrvatska postane društvo znanja vjerojatno će i Facebook već
postati “staro željezo”. Ali u međuvremenu će internetska generacija i
u Hrvatskoj imati sve većeg utjecaja na politiku. Da li i na
demokraciju? Dubrovački eksces na Facebooku možda je ujedno najava
“kraja politike” mimo interneta. Ali ako se o tome ekscesu Sanader i
Milanović još danima budu prepirali, onda je to “kraj pameti”, jednako
i s internetom i mimo njega. Gubiti energiju u prepirci je li to samo
satira ili čin koji “nema nikakve veze sa satiričkim izričajem” može se
činiti kao kakav akademski prilog demokraciji, no i kao politička poza
i narodna zabava u ozbiljno vrijeme.
Razglabati o tome što se događa u virtualnom dok se urušava realno,
može se jedino doimati kao danguba. I Sanader i Milanović su, umjesto
afere Facebook i javne zabave, mogli održati svoje kućne zabave pa se
pozabaviti facama svoje stranačke mladeži, koji se nisu zabavljali
Facebookom, nego razbijanjem, odnosno pijančevanjem. No, u ozbiljnoj
zemlji ni to ne može biti nekim ozbiljnim problemom. Kao ni budalesanja
po internetu. Ali u Hrvatskoj je sve moguće. Jednako da zbog
budalaštine postaneš faca i da se poznate face javno prepucavaju zbog
neke budalaštine.
BIJEDA POLITIKE
