Na OI ništa ne stvara veći pritisak od četvrtfinalnih utakmica. Taj teret postane još veći ako vas već 16 godina nema među medaljašima, ako jednom niste ni ugledali četvrtfinale, a dvaput ste u toj \"biti ili ne biti\" utakmici pobijeđeni. A to se dogodilo hrvatskoj vaterpolskoj reprezentaciji na svim OI nakon srebra u Atlanti 1996.!
Svladati emocije
U Sydneyju su izgubili od Španjolske u četvrtfinalu, u Ateni su bili tek deseti, a u Pekingu je u četvrtfinalu bolja bila Crna Gora. Može li momčad vođena maestrom Ratkom Rudićem nadjačati tu zlu kob?
– Volio bih da u tu utakmicu uđemo ne toliko emocionalno koliko racionalno. Bit ćemo iznimno motivirani, no moramo se osloniti na naše automatizme, da nam taj psihički pritisak ne razbije organizaciju igre. Odigramo li na razini svojih najboljih igara ovdje, a te su izvedbe bile vrlo dobre, imamo velike izglede za prolaz. Po našem tehničko-taktičkom stanju i kondiciji možemo pobijediti bilo koga, no sada dolazi do izražaja taj psihološki faktor – ističe Rudić.
Četvorica igrala kod nas
Kapetan Samir Barać govorio je da mediji ovdje agresivne i plivački moćne Amerikance ne smatraju favoritima za medalju, a on vrlo dobro zna kako oni mogu zagorčati život. Zbog poraza od njih u skupini Hrvatska je u Pekingu u četvrtfinalu igrala s vrlo jakom Crnom Gorom.
Amerikanci imaju četvoricu igrača koji su igrali u hrvatskim klubovima: Moses je branio za Šibenik, Smith je igrao za Mladost, a Bailey i Azevedo branili su boje Juga, što će Azevedo činiti i sljedeće sezone.
Kako je Canada prošla u ženskom nogometu protiv USA, bojim se da će tako sudci i nama prirediti.