Bili su u pravu oni koji su godinama izražavali sumnjičavost prema konceptu pravde koju predstavlja institucija Međunarodnog suda u Haagu. Pokazalo se točnim razvijati i različite “teorije zavjera” koje su tumačile kako je – Haag politički sud, sklon u razrezivanju pravde političkim presudama.
Točni su bili stavovi da je Haaški tribunal izrazito nesklon Hrvatima i Hrvatskoj, a pomirljiv prema Srbiji. Točni su bili zaključci da je taj sud postavljen kako bi kreirao novu, izmijenjenu i “podobnu” povijest koja će dati “prihvatljivu” definiciju ratova koji su razdirali bivše države SFRJ u devedesetima.
Točnim se pokazalo zloguka prognoza da je cilj, zapravo, izjednačiti krivnju svih “Balkanaca” i te ratove definirati – plemenskim sukobima. Okrutnim, surovim i “tragičnim”, kao što je to kazao australski sudac Parker objašnjavajući “nemile događaje” na Ovčari.
Zloguki prognozeri, pesimisti koji nisu vidjeli ništa dobra u radu Haaškog tribunala, zacijelo i nisu iznenađeni presudama trojici zločinaca koje je generalštab JNA zadužio da Hrvatima održi još jednu lekciju u tradiciji Bleiburga. Riječi suca iz zemlje pod britanskom krunom, Australije, Parkera “da su Hrvati ubijani jer su bili pripadnici hrvatskih snaga i ratni zarobljenici” omogućavaju nam da shvatimo masakr na Bleiburgu.
Iznenađeni su oni koji su se uprli, godinama, hrvatskoj javnosti davati alibi nedorečenostima Haaga. Jadno sada djeluju njihovi stavovi, analize, kolumne i zalaganja da se Hrvatima objasni – da je Haaški sud pravedan, da će Hrvatskoj pomoći da prođe potrebnu katarzu, da se očisti od svojih zločina i “zločinaca”. I ti, profesionalni haaški vjernici, sada su u šoku.
Nakon ove odluke i, prethodne još jednog imanentnog haaškog suda – za međunarodnu pravdu – koji je prije nekoliko mjeseci prihvatio šokantnu odluku da Srebrenica nije genocid niti je Srbija za nju odgovorna – u povijesnim udžbenicima u svijetu o novim “balkanskim ratovima” stajat će sljedeće obrazloženje: U pet godina rata na Balkanu, među zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, došlo je do međusobnih sukoba različitih etničkih skupina, u kojima su sve počinile brojne ratne zločine... rat je započeo zbog separatističkih ideja Hrvata i Bošnjaka, a ugroženi “lokalni” Srbi reagirali su otporom, osnivanjem posebnih srpskih nacionalnih paradržava, protjerivanjem nesrpskog stanovništva.
Pri tome su počinili zločine u Srebrenici i Vukovaru. Bivša savezna vlada u Beogradu i JNA nisu odgovorne za te zločine. No, znatno je važnije što će stajati u hrvatskim povijesnim udžbenicima. Istina koju mi znamo mora biti dostupna svim mladim generacijama u Hrvatskoj. Dakle, kada našem ministarstvu kulture dođe sljedeća delegacija koja našem školstvu bude ponudila “zajedničke udžbenike povijesti”, uz obrazloženje da treba prevenirati međunacionalne sukobe u regiji, treba im se zahvaliti. Hrvatske vlade, pak, više nemaju prostora za manevre. Nije dovoljno prosvjedovati Vijeću sigurnosti.
Vrijeme je za konkretne, diplomatski ofenzivne akcije. Zahtjeve. Aktualna vlada treba zahtijevati – trenutačno puštanje generala Ante Gotovine na privremenu slobodu. Prebacivanje suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču u Zagreb. Inzistirati na uvođenju RH kao “prijatelja suda” u tekućem procesu šestorici Hrvata iz BiH u Haagu, u kojem tužiteljstvo nastoji dokazati kako je RH izvela agresiju na BiH. Vjerovati da će institucija Haaga u ta dva nama ključna suđenja Hrvatima biti objektivnija – zvuči sada glupavo.
