Redoviti trkači prije ili kasnije susreli su se s ljudima koji trče bosonogi ili barem u tako minimalnoj obući da ju je teško uopće uvrstiti u kategoriju obuće, a ljubitelji sporta i profesionalne atletike gotovo redovno imaju prigodu vidjeti afričke trkače koji pobjeđuju u krosovima diljem svijeta trčeći bosi. Naravno, postavlja se pitanje - zašto?
Bosonogo trčanje, dakle, nije nikakva novotarija ili trend, pogotovo nije vezano uz financijsku nemoć kupovine obuće (a takvo mišljenje prevladava u slučaju afričkih kros trkača), već je jednostavno riječ o tome da se pojedini trkači bolje osjećaju trenirajući bez obuće. U kojoj mjeri je to lako ili teško, to je neka sasvim druga priča, ali činjenica je da baš svatko od nas nakon nekog vremena bez većih problema može svladavati i najzahtjevnije staze trčeći bez tenisica.
Moderna znanost ima odgovor i na to pitanje; zašto (ne) trčati bos? Kao i uvijek, postoje dobri razlozi za i protiv, no mi izdvajamo po tri u oba slučaja.
Pozitivne stvari u takvom odnosu prema sebi i trčanju su jačanje stopala, poboljšavanje tehnike i smanjivanje mogućnosti ozljede. Bosonogi trkači u pravilu imaju bolju koncentraciju na stazu kojom prolaze, trče nastojeći izbjeći neugodne situacije koje mogu doprinijeti boli u nezaštićenim stopalima, te -vjerovali ili ne - upravo zbog svega navedenoga smanjuju pojavu uobičajenih trkačkih ozljeda.
Loše strane se očituju u bržem zamoru stopala i potkoljenice, što na kraju može rezultirati ozljedom, kraćem periodu tjelesne aktivnosti zbog bržeg umaranja nezaštićenog stopala i vrlo važno, lošoj higijeni. Koža na stopalima će „pokupiti“ dio podloge po kojoj se trči, a nju katkad neće biti lako očistiti. Štoviše, nakon nekog vremena, ako se nakon svakog treninga detaljno ne očisti koža stopala, ono će i u najčišćem stanju izgledati - prljavo.
Ukoliko želite iskušati svoje potencijale bosonogim trčanjem onda preporučujemo da to činite postepeno, da se jako dobro dodatno informirate i na kraju budete uporni. Takav način treniranja jednostavno nije za svakoga. No oni koji trče bosonogi tvrde da su i zadovoljstvo i učinci nemjerljivo veći od trčanja u tenisicama. Pa tko je dovoljno motiviran, da ne kažemo hrabar, neka proba i neka s nama podijeli svoje iskustvo. Vrlo rado ćemo napraviti reportažu o tome.
GoOUT! programi trčanja i nordijskog hodanja
Želite li se rekreativno baviti trčanjem ili nordijskim hodanjem, uključite se već danas u programe koje Večernji list organizira u suradnji s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.
Ovaj članak je dosta površan. Osobno ne trčim puno, moj sport je više hodanje i planinarenje, ali ponekad i potrčim ako mi je baš volja. I da, sve to radim većinom bos. Što se tiče ovih loših strana bosonogog trčanja, treba istaknuti da se taj zamor stopala javlja rijeđe, tj. kasnije kod iskusnih trkača, ako uopće. Razlog zašto se uopće javlja je taj što ti trkači trče tako da stopalo prvo dodiruje tlo svojim prednjim djelom i tako se učinkovito amortizira udarac petom u tlo kojeg rade u većoj ili manjoj mjeri svi obuveni trkači. Taj udarac je zapravo nešto što je mnogo opasnije od umora stopala i potkoljenice (koja se izrazito ojača nakon što obuveni trkači prijeđu na bosonogo trčanje), jer se prenosi zglobovima noge (koje putem oštećuje, a osobito pri produljenim treninzima) do kralježnice i donjeg djela leđa, gdje uzrokuje razne probleme i bolove. Pa onda vi birajte hoćete li umor u nogama koji će relativno brzo proći, ili dugotrajne bolove u koljenima, kukovima i leđima kasnije, a pogotovo u starijoj dobi.