Dok korisnici kredita zaduženi uz varijabilne kamate postaju sve stručniji u makroekonomiji, u pokušajima da prognoziraju kretanje euribora, libora i NRS-a, stambene štedionice već godinama nude kredite uz fiksnu kamatu. Njihovi ih klijenti najurednije i vraćaju, a o cijeni i održivosti takvog financiranja razgovarali smo sa Zdravkom Anđelom, predsjednikom uprave Wüstenrot stambene štedionice.
Fiksna kamata
Nakon kulminacije problema dužnika u švicarskim francima, strah od rasta euribora aktualiziran je nedavnim izjavama guvernera Borisa Vujčića. Koliko dugo stambene štedionice u Hrvatskoj nude financiranje uz fiksnu kamatu?
– Teoretski, u ponudi imamo kredite s fiksnom kamatnom stopom od kraja 2000., dakle, više od 14 godina. No, znatan rast kredita ostvarili smo tek 2005., nakon što je uvedena mogućnost međufinanciranja.
Je li kamata fiksna i u Wüstenrot stambenim štedionicama u inozemstvu i kolika je?
– Kamata je i drugdje fiksna, s izuzetkom Austrije, gdje su dopuštena mala odstupanja, ovisno o kretanju kamata na tržištu. Oni imaju jedan hibridni model u kojem je propisana najniža i najviša kamata. Kamate se kreću od 3,2 do pet posto, ovisno o državi.
Jesu li vaši krediti zbog fiksne kamate puno skuplji od tržišnog prosjeka?
– Naši krediti nisu skuplji od tržišnog prosjeka, naprotiv, efektivna kamata je čak i uvjetima kada je euribor na najnižim povijesnim granicama u pravilu niža od prosjeka na domaćem tržištu. Kažem, u pravilu, jer to ovisi o nekoliko čimbenika: tarifi, eventualnom udjelu vlastitih sredstava itd. Neosporna je činjenica da je u posljednjih nekoliko godina svaki četvrti stambeni kredit u Hrvatskoj odobren u stambenim štedionicama, a u Wüstenrotu svaki treći.
Nakon što su se pojavili krediti u švicarskim francima, vi ste među prvima javno upozoravali na njihov golemi tečajni rizik, ali i najavili skori rast kamata. Gotovo su vam se smijali. Bankari su poručivali: tko je njima kriv što nemaju niže kamate... Koliki je danas vaš udio loših kredita, a koliki tržišni?
– U to vrijeme većina ne samo širokog sloja građana koji su danas pogođeni posljedicama nego i velikog dijela javnosti koja se smatra stručnom i kompetentnom za ovo područje nije razumjela na što mi upozoravamo. Zbog toga je cijeli sustav stambene štednje u Hrvatskoj sve vrijeme izložen kritikama ljudi koji ne razumiju ama baš ništa iz ovoga područja.
3 - 4,99 posto
Situacija koju sada imamo sa švicarskim francima, a sutra ćemo je vjerojatno imati i s kreditima u eurima u manjoj ili većoj mjeri, ima nemjerljivo veće štete za hrvatsko gospodarstvo od svih poticaja za stambenu štednju koji su isplaćeni u petnaestak godina. Danas toga pomalo postaju svjesni i oni koji vode državu: predsjednik Vlade ovih je dana govorio o zaduženosti stanovništva kao ograničavajućem čimbeniku za ekonomski rast. Kada me pitate za udio loših kredita, on je u Wüstenrotu 1,3 posto, dok je prosjek tržišta stambenih kredita 8,8 posto. Razlika je drastična, ali, kao što sam rekao, nije slučajna. Statistički, imamo šest puta nižu stopu rezervacija za loše kredite od hrvatskog prosjeka.
Građani nisu odustali
Bi li stambene štedionice u Hrvatskoj propale da vam nisu vraćeni poticaji? Postoji li ijedna država s modelom stambene štednje bez poticaja?
– Jedno je pitanje bi li propale stambene štedionice, a drugo bi li propao sustav stambene štednje. Na ovo drugo sa sigurnošću mogu odgovoriti: da, sustav stambene štednje bi s njegovim najvažnijim obilježjem, fiksnim kamatama, propao. Ni u jednoj državi ne postoji sustav s fiksnim kamatama bez državnih poticaja.
Kako su se ponašali klijenti dok se "prijetilo" ukidanjem poticaja? Kakva je situacija danas?
– To na kraju i nije bio tako velik problem kao što smo se pribojavali. Jedan dio klijenata je prekinuo štednju prije vremena, no radilo se o minimalnom broju. Tome je pogodovala i trenutačna situacija na tržištu: kamate u Wüstenrotu su, i bez poticaja, danas vrlo atraktivne pa nije bilo racionalnog razloga da se štednja "odseli" nekamo drugamo. Naprotiv, u prošloj godini, u kojoj nije bilo poticaja, doživjeli smo rast štednje kao nikada u našoj povijesti.
Imaju li banke u Hrvatskoj prostora za smanjenje kamate u fiksnom dijelu; jesu li rizik zemlje, regulatorni i operativni troškovi uistinu onoliki kolikima ih prikazuju banke?
– Prije nekoliko dana ministar Lalovac je dosta oštro prozvao banke na ovu temu. Unatoč tome, čini mi se da jednim dijelom nije u pravu. Hrvatska se nedavno zadužila na međunarodnom tržištu uz trošak od oko 3,1 posto i to je, koliko je meni poznato, najniže otkad postoji Hrvatska. Međutim, gotovo istodobno Republika Slovačka zadužila se s vrlo sličnom obveznicom uz trošak od 0,6 posto. Razlika je 2,5 posto. Domaće banke nude stambene kredite uz prosječnu kamatu od oko 5,5 posto. Kada bismo ovu kamatu umanjili za 2,5 posto, dolazimo na razinu od tri posto. Poznato mi je da u Slovačkoj ne možete dobiti stambeni kredit s kamatom manjom od tri posto. Ne mogu ulaziti u analizu troškova banaka, ali meni izgleda da je ona usklađena s onim što se nudi i u drugim zemljama EU. Naravno, razlika koju mi plaćamo uzrokovana je prije svega rizikom zemlje, koji opet ima uzrok u gospodarskim problemima s kojima se Hrvatska već pet godina bori.
Što mislite, hoće li se rast euribora dogoditi prije smanjenja rizika zemlje i otvaranja mogućnosti za smanjenje udjela tog troška u kamatama?
– Mislim da danas nitko ne može utemeljeno odgovoriti na to pitanje. Svakako, ovakav je scenarij ne samo moguć nego i izvjestan. Euribor će početi rasti kada gospodarstvo Europske unije uđe u fazu uzleta, a rizik Hrvatske će se smanjiti kada mi uđemo u takva kretanja i ovladamo proračunskim manjkom. S obzirom na to da smo već godinama u recesiji, može se očekivati da će okruženje postići rezultat prije nego Hrvatska. U toj situaciji bismo se našli u škarama: euribor bi se povećao, a rizik bi ostao jednako visok. To bi dovelo do znatnog rasta kamata na kredite s varijabilnim kamatama, i to je ono na što je ovih dana upozoravao i guverner.
Refinancirate li stambene kredite banaka? Koliki trošak i kamatu zaračunavate u tom slučaju?
– Imamo u ponudi i kredite za refinanciranje u slučaju da je stambeni kredit odobren za rješavanje stambenih potreba klijenata. Na ovo se odlučuju klijenti koji žele smanjiti ratu kredita i osigurati se od neugodnih iznenađenja u budućnosti. Mi ne zaračunavamo nikakav dodatni trošak u odnosu na redovne klijente, nije nužno niti da su prethodno bili u statusu štediše. Kamate se kreću od tri do 4,99 posto godišnje. I da, fiksne su sve vrijeme otplate, što znači da će korisnici kredita sljedećih 25 godina plaćati uvijek istu ratu u eurima, neovisno o kretanju euribora ili NRS-a.
Očekujete li još potresa u regulativi poslovanja stambenih štedionica?
– Nadam se da je pred nama jedno mirnije razdoblje u odnosu na proteklih nekoliko godina. Krajem prošle godine uspjeli smo prvi put razgovarati konstruktivno licem u lice s jednim ministrom financija na ovu temu. S ministrom Lalovcem postigli smo kompromis koji je vjerojatno optimalan za sve strane. Dogovorili smo formulu po kojoj će se određivati visina državnih poticaja za svaku godinu i koja jamči da će štednja u stambenim štedionicama uvijek ostati atraktivan proizvod, bez obzira na kretanje kamate na tržištu.
