U gomili teških i važnih riječi, vještih analiza i dubokih poruka, oštrom oku u tek objavljenoj izjavi Komisije Iustitia et Pax HBK nije promaknulo da se Crkva javnosti obraća upravo, kako sama piše, “uoči blagdana rada”, želeći uputiti poruku nade, jer su kršćani prije svega ljudi nade i “budućnici” - ljudi okrenuti budućnosti. To je prvi puta da se Crkva, s jednoga vrlo važnoga mjesta kao što je Iustitia et Pax, koja ima posebno izoštrene socijalne senzore, obraća javnosti uoči prvosvibanjskih blagdana. Ili prvomajskih, po starome, kako tko voli.
Događa se to u trenutku kada sindikati najavljuju atipičnu proslavu Prvoga svibnja, ne idu u Maksimir i druga izletišta, nego će na gradske trgove u prosvjede. Naravno, sve u kontektsu nedavnog pompoznog predstavljanja Vladinih gospodarskih mjera i njihove upitne učinkovitosti, opozicijske suzdržanosti i stanja trajne napetosti u društvu, koja je mnoge njegove građane satjerala u kut tjeskobe, upravo zato što ne nudi nikakvu pespektivu, budućnost i nadu.
Slučaj je, dakako, htio da predsjednik Ivo Josipović prekjučer objavi imena dvojice teologa (don Ivana Grubišića i prof. Adalberta Rebića), kao sastavnice svoga socijalnog savjeta. Njih, kako je rekao biskup sisački mons.
Vlado Košić na konferenciji za novinare, nije delegirala Crkva, nije im dala mandat i na njih, zapravo, ne računa. Više su prepušteni sami sebi i svojoj (svećeničkoj) savjesti, jer su se odazvali na poziv s Pantovčaka da sudjeluju u nečemu što će zacijelo samo sebi biti svrha. No, upravo kroz tu naizglednu koincidenciju objavljivanja tako snažne izjave i dolaska dvojice teologa na Pantovčak, treba promatrati glavni problem u kojemu se Crkva trenutačno nalazi.
On se zove - neučinkovitost. Svaka rečenica i riječ u spomenutoj izjavi dobro su izvagane, ali su ih upravo na konferenciji za novinare sami članovi Komisije Iustitia et Pax nastojali ublažiti i relativizirati. Naprosto, kao da su se prepali konfrontacije s Vladom, političkim i poslovnim elitama, kao da su osjetili svu težinu riječi koje su ispisali prije toga na četiri stranice papira, pa su se odjednom ‘curiknuli’, vratili u oblake i zatomili snagu već odaslane poruke.
Iz takvog stava očito je da Grubišić i Rebić doista nisu crkveni predstavnici. Zapravo, ne zna se koji bi dio Crkve uopće predstavljali: Grubišić onaj intelektualno-buntovnički, a Rebić profesorsko-medijski, jer je jedini s Kaptola uvijek dostupan medijima. Dakle, ono što će na uho šaptati predsjedniku Josipoviću uopće neće biti službeni stav Crkve. Socijalni, dakako.
Baš kao što do ušiju političkih elita neće doprijeti prvosvibanjska odlučnost Komisije Iustitie et Pax da otvoreno progovori o teroru kojega nad ovom zemljom i njenim ljudima godinama provode neke vlade, eksperimentirajući sa sudbinom nacije i igrajući se njezinom budućnošću kao da ih imamo na pretek.
Šteta, jer obje prilike su sjajne da Crkva u očima političara bude onaj vox populi od kojega svaka vlast i vlada mora strepjeti.
Prvi maj Kuma Jela slavi radno. Danas sam posadila dvije vreće sjemenoga krumpira (starinska primorsko-lička sorta). sutra to treba poravnati grabljicama. Zatim malo sijadbe, onda u cvjetnjak i slušati kakoptičice čavrljaju. Navečer, ako Bog da, bacim malo oko na internet,, da vidim tko što u svijetu i u nas govori odnosno baljezga. I na kraju izmolim jednu krunicu za Domovinu i sve koji su Božji.