Iako nije član stranke, u SDP-u i za SDP Gvozden Flego radi već petnaestak godina. Bivši Račanov ministar bez dlake na jeziku govori o aktualnom stanju u stranci i svom odnosu sa šefom SDP-a Zoranom Milanovićem. Ali ne samo o njemu...
Puno pozornosti izazvalo je vaše otvoreno pismo predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću u kojem kritizirate njegovo vođenje stranke i pozivate ga da odstupi s čela stranke. Koji je bio vaš motiv da napiše baš takvo pismo i baš sada?
U SDP-u sam angažiran 15-ak godina. Bio sam i predsjednik SDP-ova Savjeta za znanost i obrazovanje, često smo održavali sastanke, a pokatkad i razgovarali s predsjednicima stranke, s Račanom pa s Milanovićem. Ti sastanci i razgovori više ne postoje i jedino mjesto s kojega Milanoviću, kao i dijelu članstva SDP-a, mogu priopćiti svoje mišljenje su mediji. Tri su osnovna motiva za otvoreno pismo. Nakon što stranka uzastopno izgubi pet (neki kažu “samo tri”) izbora, nakon što za nju lani glasa 300 tisuća ljudi manje no prije osam godina, nakon što se počne osipati jer izgubi tri eminentna člana kao što su Mirela Holy, Slavko Linić i Ivo Josipović, koji su nakon odlaska iz SDP-a osnovali nove političke stranke ili neovisnu listu, zar nije vrijeme da predsjednik razmisli o svom ostanku. Kao i o pitanju kakvi bi bili izborni rezultati da su te osobe ostale u stranci. Poneki mi prigovaraju da nemam pravo govoriti o unutarnjim pitanjima SDP-a jer nisam član stranke. Moj odgovor je višestruk: prvo, u SDP-u sam mnogo radio. Bio sam esdepeovski ministar u Račanovoj vladi, saborski zastupnik na listi SDP-a, član, a potom i voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Tamo su zatražili da budem stalni član biroa kluba socijalista. Bio sam predsjednik jednog odbora, uime Sabora i tog istog SDP-a bio sam potpredsjednik Parlamentarne skupštine organizacije koja broji 47 zemalja članica s 820 milijuna stanovnika. Itd. Ima li smisla nakon toga stavljati u pitanje moj legitimitet da govorim o stanju u SDP-u? Usto mi pridolaze još dva razloga. Parlamentarne stranke, koje suodlučuju o funkcioniranju države, ne smiju ostati u monopolu njezinih članova. Potom, SDP je okosnica lijeve političke opcije u nas pa je razložito poslušati što o SDP-u misle oni koji se smatraju lijevima, kao i oni koji za tu stranku glasaju.
Zašto se nikada niste učlanili u SDP?
Ivici Račanu kazao sam da su me iz SKH izbacili zbog mog dugog jezika te da više ne želim ikome davati priliku da me odnekud tjera zato što drugačije shvaćam slobodu govora. Ivica je to pozdravio i otprilike rekao: “Kompetentni i radišni su dobrodošli, uz pomoć takvih među nama pokazujemo širinu našeg djelovanja.” Tako je ostalo do danas. Novoizabrani predsjednik stranke prihvatio je moje predsjedanje jednim od savjeta, u dva mandata sam bio član Sabora za SDP, u današnjoj vladi, na prijedlog SDP-a, djeluju neki ministri koji nisu članovi stranke.
Koliko često razgovarate sa Zoranom Milanovićem?
Naši su razgovori prestali jer Zoran više od godinu dana nije reagirao na moje pozive, ni na moje poruke. Nekada je bio zanimljiv sugovornik. Koncentrirano bi pratio raspravu, iznosio zanimljive primjedbe, postavljao meritorna pitanja pa sam na početku njegova mandata s njim rado razgovarao. Poslije su razgovori sve više postajali njegovi govori.
Vaši su razgovori prestali nakon što je postao premijer ili i prije?
Prije. Zoran je vjerojatno imao sve više obveza, ali je i sve teže podnosio da se netko s njim ne slaže. Iako sam bio predsjednik Savjeta za obrazovanje te možda i najbolji poznavatelj tog resora u SDP-u, nije prihvatio moje prijedloge za ministricu znanosti, već se odlučio za čovjeka bez ikakvog iskustva u resoru. Imao sam dojam da mu nisu bile drage moje dobronamjerne kritike postupaka toga ministra koje, osim u dva navrata, nisam izricao javno. Koliko mi je poznato, nisam ja jedini s kojima je Zoran prorijedio ili prekinuo kontakte. Nakon što je postao predsjednik Vlade, ukinuo je savjete, proglasio ih nepotrebnima jer si svaki ministar, rekao je, može angažirati savjetnike koje želi.
Što je Ivica Račan imao, a Zoran Milanović nema, i što Milanović ima, a Račan nije imao?
Ivica Račan je ponajprije bio topao čovjek, što se odmah vidjelo, od njegova pogleda do srdačne komunikacije s ljudima. Bio je boemski duh. Nikada ga nisam vidio neraspoložena za razgovor, u nekoliko situacija razgovor nas je ponio do ranih jutarnjih sati. Zoran pokazuje prodornost, ali ona se često promakne u agresivnost. Ivica je volio razmisliti, Zoran je brz na okidaču. Najprije puca, a onda pita “tko je?”. No bile su to drugačije okolnosti za političko djelovanje. Npr., s Račanom smo uspješno otpočeli složenu proceduru za ulazak u Europsku uniju, s Milanovićem smo prvih dana članstva izazvali popriličnu pravnu i političku buru oko izručenja Perkovića. Račan je na početku posložio koalicijsku vladu prema koalicijskoj križaljci, u drugom je naletu zatražio Ljubu Jurčića i mene da, kao stručnjaci u svojim područjima, uđemo u vladu. Zagonetkama kadrovske politike Zorana Milanovića nisam dorastao.
Koga biste voljeli vidjeti na mjestu novog predsjednika SDP-a?
Bolje je da ja kao nečlan javno ne navijam za kojega od predsjedničkih kandidata.
Mislite li da je u postizbornim pregovorima Milanović mogao doći do parlamentarne većine i kako? Što biste vi napravili da ste bili na njegovu mjestu u pregovorima s Mostom?
Najozbiljniju primjedbu na otvoreno pismo uputio mi je Ranko Ostojić pitanjem nije li za njegovo objavljivanje trebalo sačekati kraj pregovora o formiranju nove vlade. Pristaša sam da se o svakom otvorenom pitanju razgovara odmah, a uvjeren sam da dogovori jačaju grupnu koheziju, a ne oslabljuju. Izvana gledano, pregovori su mi se činili kao vješto zakrabuljeni igrokaz u kojemu lijeva politička opcija nije imala velike izglede za uspjeh. Zoran se borio kao lav, ali možda i previše. Da je netko drugi vodio pregovore s Mostom, vjerojatno bi ishod bio jednak, ali bi pregovori završili s više dostojanstva za SDP.
Što to točno znači? Da bi SDP uspio izvući pregovore i sastaviti parlamentarnu većinu da je na čelu SDP-a bio netko drugi, netko drugačijeg karaktera od Zorana Milanovića?
Već sam rekao da su, po mom mišljenju, pregovori sličili igrokazu. Da su pregovori sa strane SDP-a bili dosljedniji, u javnosti bi ostao drugačiji dojam o stranci. Prisjetimo se da je Milanović doveo u pitanje vjerodostojnost prof. Podolnjaka nekoliko dana nakon što ga je SDP predložio za predsjednika Sabora, da se obrušio na prevrtljive članove Mosta i proglasio ih mostobranom HDZ-a, no sutradan se sam prevrnuo i nastavio pregovore s njima. Svog političkog takmaca Karamarka proglasio je hodajućim mrtvacem, a taj “politički mrtvac” sada pregovara o sastavu vlade. Kada sve zbrojite, smatram da je SDP ostavio loš dojam o svojoj vjerodostojnosti. To su prošli događaji, no danas me straši spremnost SDP-a da preuzme vlast. Ne mogu zamisliti koji bi razlozi mogli natjerati SDP da nakon svih iskustava s Mostom koalira ili “surađuje” s njima u obnašanju vlasti. Parafrazirat ću Ivicu Račana, na što je na posljednjoj konvenciji SDP-a podsjetila potpredsjednica stranke: Izbore smijemo izgubiti, obraz nikada.
Jeste li u redovitom, možda i stalnom kontaktu sa Zlatkom Komadinom, Rajkom Ostojićem ili Josipom Lekom? Mnogi u stranci pretpostavljaju da će se netko od njih trojice suprotstaviti Milanoviću na izborima za predsjednika SDP-a?
S Josipom Lekom redovito sam se viđao u Saboru i vrlo smo živo razgovarali. Nisam mu smetao dok su trajali pregovori, no počinje mi nedostajati pa ga pokatkad vidim. Zlatka Komadinu nisam vidio od svibnja, telefonirao mi je dan-dva nakon objave otvorenog pisma. S Rajkom Ostojićem rado razgovaram, ne samo o politici.
Što ste zaključili iz posljednjih razgovora s Lekom i Komadinom? Hoće li se koji od njih kandidirati za šefa stranke?
Komadina je odavno istaknuo kandidaturu, od nje, koliko znam, nije odustao. Leko se nikada nije kandidirao. Ako dođe do tobožnje krize u stranci, hipotetički govoreći, ako Milanović podnese ostavku i odluči da se neće kandidirati za predsjednika, pretpostavljam da bi zamjenik predsjednika Komadina i predsjednik Glavnog odbora Leko zajedno s tajnikom stranke Dragovanom uredno pripremili konvenciju stranke, a do tada vodili redovite aktivnosti.
Ali to se neće dogoditi.
Da Zoran podnese ostavku? Vjerojatno neće. Zasad je na stolu jedna kandidatura, ona potpredsjednika i dugogodišnjeg župana Zlatka Komadine, čovjeka velike duše i jednake srdačnosti. Gotovo kao one Ivice Račana.
Veliki komplimenti Komadini. Znači, koliko razumijem, vi gospodina Komadinu vidite kao najbolje rješenje za SDP?
Ne smijem se ogriješiti o unutarstranačke izbore pa ću svoje dojmove ili prosudbe o kandidatu, ili kandidatima, zadržati za sebe. U načelu, ne samo u pogledu SDP-a, mislim da predsjednik stranke ne mora biti najpametniji, najljepši, najjači, najbrži na okidaču i najsamozadovoljniji. Predsjednik stranke bi trebala biti osoba koja će mobilizirati ljudske potencijale te privlačiti ljude, a ne ih tjerati, koja će obnoviti kolektivno i argumentirano dogovaranje umjesto arbitrarnog odlučivanja, koja će pregovarati i dogovarati se, a ne voditi verbalni rat. Svaki je rat nasilje, svako nasilje izaziva protunasilje i traži uništenje neprijatelja, vanjskog i unutarnjeg. Svaki rat, tako i verbalni, rađa neizvjesnost i strah. Rat traži hijerarhijsku strukturiranost, bespogovornu poslušnost i željeznu disciplinu. Bez “duboke introspekcije”. No to su elementi koji ukidaju političko djelovanje, ali zato potiču manipuliranje ljudima i postupanje puno strasti.
Jeste li u kontaktu s kolegama iz Račanove vlade, s “Račanovim ljudima” poput Šime Lučina, kojeg ste imenom i spomenuli u otvorenom pismu? Imaju li oni ideju iznjedriti nekog svog kandidata za predsjednika SDP-a?
Sa Šimom Lučinom naročito rado razgovaram. Nije spominjao da će se kandidirati za predsjednika SDP-a. No dužan sam objašnjenje zašto sam u otvorenome pismu spomenuo i Daniela Mondekara. Izjavio je da se dogovorio s predsjednikom stranke da se ne kandidira za Sabor. Daniel je izrastao u najkompetentniju osobu u SDP-u za poslove EU pa me zabrinjava zašto se Zoran nije trudio oko Daniela, nagovarao ga, pa i molio, da sudjeluje (i) u ključnom parlamentarnom odlučivanju o europskim poslovima. Da se to dogodilo, demonstrirali bismo da nam je stalo do posla i ljudi koji su ga odlično obavljali.
Što u načelu mislite o ideji da imamo predsjednika Vlade kojeg su građani vidjeli prvi put kad je od predsjednice dobio mandat za sastavljanje nove vlade?
Slažem s mišljenjem da premijer treba biti jaka politička ličnost. Gospodin Tihomir Orešković to nije. Bez obzira na moju bojazan da je gospodin Orešković posve nepredvidiv eksperiment, nisam sklon nikakvom apriornom donošenju sudova o njegovim sposobnostima. Čini mi se izglednim da gospodin Orešković sastavi Vladu i mislim da mu trebamo dati priliku da u miru obavi taj posao. Osnovu za prve sudove i moguće kritičke primjedbe o njegovim dotadašnjim nastojanjima imat ćemo tek nakon što predloži članove Vlade i program njezina rada. Hrvatskoj je potreban staložen pristup vlastitoj budućnosti, došao je krajnji čas da se političke odluke, pogotovo one strategijske, donose temeljem racionalnih prosudbi i ekspertnih projekcija. Bit će velik dobitak ako mandatar uspije da se glavne političke opcije dogovore o načelnim pitanjima što i kako činiti da se postigne ekonomska i socijalna samoodrživost Hrvatske. Ma koliko Most djelovao zbrkano, pokazao je da je i moguće i potrebno političke suparnike privoljeti na razgovor. Nadajmo se i dogovor.
>> Pobuna u SDP-u: Dosta nam je Milanovića, kriv je za to što smo u oporbi
>> 'Pozvao sam Milanovića na ostavku jer je potpuno izgubio samokontrolu'
