Preksutrašnji izbori za predsjednika HDZ-a mogli bi biti obećavajuće obilježavanje netom prošle 90. obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana. Više nismo na početku, u vremenu osnivanja i osamostaljivanja hrvatske države, više nismo ni u ratu ni u prvim poslijeratnim godinama, ali su Hrvatskoj povratak Tuđmanu i povratak Tuđmana prijeko potrebni. Samo je stalno navlačenje medijskih zavjesa laži zastiralo istinu o Hrvatskoj kakvu nam je ostavio prvi predsjednik. Ovih dana čitamo što se u Bruxellesu i Washingtonu misli o nekim kandidatima za predsjednika HDZ-a. Na takva mišljenja Tuđman bi se s prezirom nasmijao, ali za kolonijalni mentalitet značajnoga dijela hrvatske javnosti ona su respektabilna i – obvezujuća.
Prevlast toga mentaliteta podudara se s Tuđmanovim odlaskom. Sjetimo se samo kako su pohodili svoje gazde u Europi i Americi čelnici famozne šestorke, koja će na početku 2000. godine osvojiti vlast i Hrvatsku podrediti interesima tih gazda. Ali neovisnost i suverenost Tuđmanove Hrvatske nije bila samo politička. Haag nije imao nadležnost nad Bljeskom i Olujom, a ekonomski smo bili neusporedivo neovisniji nego na kraju Račanova mandata i u vrijeme idućih premijera - Sanadera, Jadranke Kosor i Milanovića. Dug inozemstvu od devet milijardi dolara – a polovica od toga bio je dug bivše države – bio je zanemariv.
Dok je Tuđman bio živ ni jedna banka ili strateška državna tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu. Kad se sve to ima na umu, možemo zaključiti da cilj Mesićeve, Račanove i Sanaderove detuđmanizacije nije bio nikakav izlazak iz “izolacije” ni preporod zemlje poslije “deset izgubljenih godina” nego kolonizacija Hrvatske. Zašto je u svim anketama o pokojnom predsjedniku ispitanika koji su imali pozitivne uspomene o Tuđmanu bilo u rasponu od 70 do čak 90 posto, ovisno o postavljenim pitanjima? Zato što se narod, unatoč golemim nevoljama u kojima je živio, osjećao svoj na svome. Bio je ponosan zbog ratne pobjede, a još nije bio zasut iluzijama o Europskoj uniji bez koje smo “nitko i ništa”.
Taj narod, premda je bio uvelike okrenuo leđa HDZ-u, tvrdoglavo se opirao nastojanjima nove, Račanove vlasti da ga uvjeri kako živi bolje nego u Tuđmanovo vrijeme. Baš ni u jednoj anketi većina to nije priznala, pa su Račanovi ministri sročili jedinstvenu izmišljotinu po kojoj građani žive bolje nego prije, ali to još “ne vide” i “ne osjećaju”. Na žalost, nova pobjeda HDZ-a na izborima nije bila nastavak Tuđmanove politike nego još većeg podređivanja Hrvatske inozemnim središtima moći. Unatoč gromovitim obećanjima Račana, Budiše i Mesića o istrazi kriminala iz Tuđmanova vremena, nijedan političar iz “zatucane” HDZ-ove hijerarhije nizašto nije osumnjičen ni suđen.
Ali novi HDZ sa Sanaderom na čelu, koji je sa svih strana bio slavljen i hvaljen zbog svoga europejstva, modernog konzervativizma, tolerancije i detuđmanizacije toliko da su i najljeviji komentatori na kraju prvoga Sanaderova mandat u naslove svojih kolumni stavljali riječi “Glasovat ću za HDZ” - završio je kao leglo korupcije. Simbolika Tuđmanove političke i ekonomske suverenosti u HDZ-u je zamijenjena simbolikom kriminala! Zato je važna preksutrašnja odluka delegata HDZ-a. Ako je u Sanaderovo vrijeme u stranci napravljen taj obrat od Tuđmana do totalnoga moralnoga pada i nacionalne izdaje – tko može napraviti novi obrat suprotnoga smjera!? Ako se u izboru za novoga predsjednika nađe najbolji odgovor na to pitanje, HDZ ima šanse da očisti otrove iz tla prošlosti i na obnovljenoj njivi posije novo sjeme suverene, neovisne i gospodarski oporavljene Hrvatske. Ako se to ne dogodi, stranka će se, uvjeravajući javnost kako se obnavlja, nastaviti koprcati u živom pijesku sanaderizma omogućujući ljevici da se na vlasti zadrži mnogo više nego što to zaslužuje. Zato se slijeva i nude kandidati koji bi za to bili najprikladniji! Ali pričekajmo, nedjelja nije daleko, mnogo je dalje povratak negdašnje HDZ-ove moći.
j.vojvoda - Rekao si istinu ali mene zanima zašto smo ih ostavili u poziciji? Zar nas pomirba nije koštala?