Na zagrebačkom je radiju kao kazališna kritičarka radila sposobna i šarmantna gospođa koja nije mogla izgovoriti suglasnik er. Slušatelji su je doživljavali kao osvježenje u aseptičnom okruženju radijske jezične pravilnosti, a šefovi su cijenili njezinu stručnost, jaku volju i političku orijentaciju.
Kad je krahom Hrvatskoga proljeća gospođina politička orijentacija postala krajnje sumnjiva, radijski su se šefovi, stari i novi, naglo sjetili da kritičarka renga. Možete pisati, ali ne možete čitati, jer niste kadri izgovoriti glas er, rekli su joj. Dobrrro, mirno im je odgovorila gospođa, vratila se u svoju sobu, sjela za radni stol, otklopila pisaći stroj, na tipku sa slovom er zalijepila flaster i napisala tekst bez i jednoga er. Otišla je šefovima, pokazala kritiku bez glasa er i pitala može li sada čitati. Nisu imali kamo, pa su joj kazali da može. I ona ju je pročitala i nastavila pisati i čitati kritike bez i jednoga er. Vlasi su se, dakako, dosjetili i gospođin je glas (glas Mani Gotovac) prošao kao i njezina politička orijentacija: nestao je iz radijskog etera.
Priču o renganju na radiju pričam zbog njezine pouke (ne jedine) o tome da ne postoji zabrana koja se na legalan način (barem na neko vrijeme) ne može zaobići. Radijska kritičarka doskočila je svojim šefovima na ingeniozan način, no ništa manje dosjetljivi nisu bili ni mnogi njezini sugrađani. Dapače, sumnjam da u Hrvatskoj ima ikoga tko ne bi mogao ispričati neku svoju sličnu priču. Legalno izbjegavanje zabrana, a to znači zakona i drugih propisa, među Hrvatima je oduvijek bila omiljena nacionalna vještina.
Vještina i raširena, i cijenjena, čak i moralno neupitna, jer zabrane su uglavnom potjecale od država u kojima Hrvati nisu bili suvereni. Iznad njih je redovito ordinirala vlast kojoj su njihovi interesi najčešće bili posljednja rupa na svirali. Izigravanje volje takve vlasti ne samo da nije bilo zazorno nego je bilo i poželjno.
Država, grozota! Tako je bilo u nenarodnim (čitaj: nehrvatskim) režimima, ali tako je na žalost i danas, kad su hrvatski građani u svojoj državi napokon suvereni (ili bi trebali biti). Kakva god da jest, država je njihova, no oni se i dalje prema njoj odnose kao prema opakom svemirskom alienu.
Dakako da ne otkrivam ništa novo, no neke je istine nužno ponavljati kao najdosadnija papiga.
Dva svježa primjera. Nekog su Zabočanina naši carinici uhvatili s krijumčarenim satovima i elektroničkim uređajima koji su, usput, i krivotvorine. Naplatili su mu 300 kuna kazne, a zastupnik proizvođača koji su njegovim krivotvorinama oštećeni ponudio mu je da sa 2200 kn sredi račun što ga je svojim protuzakonitim postupkom bio napravio. Drugog su kršitelja propisa također ukebali carinici: čovjek je u Hrvatsku prokrijumčario golemu jahtu i ne želi platiti carinu od dva milijuna eura.
I, sad, što mislite za koga navijaju naši mediji (nije važno koji, jer u tome su svi više-manje jednaki), za krijumčare ili državu? Tko netočno odgovori dobit će zadatak da ovaj tekst prepriča bez i jednoga er!
Između krijumčara i države hrvatski će mediji uvijek izabrati krijumčare.
Komentara 104
23.11.2010. u 14:59h patuljčica.. je napisao/la: Točno. I što ćemo sad? Utuviti silom Hrvatima u glavu da trebaju voljeti državu? Teško, nema ljubavi na silu. ......... ............ ............. ............... Eh, patuljčice naša, tebi je stvarno MOZAK patuljast.....
PA
ana Mentalitet? Pa, može se to i tako nazvati. Ali psihoanaliza tu ne bi pomogla, prije psihoterapija.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
O ŽIVOTU U JUGOSLAVIJI:02.10.2010. u 00:17h Amadov je napisao/la: Jakov Sirotković krajem 80-ih rekao je da je zadnje desetljeće sasvim izgubljeno za Hrvatsku u koju se nije ništa ni ulagalo ni razvijalo. Tako da se baš i nije puno togaa moglo pokrasti, naročito jer nije ni postojalo, osim u današnjim bajkama vas ljevičarskih gadova. Prosječna plaća je bila 1978. i u drugim zemljama i puno viša nego u Hrvatstoj, tako da to nije hrvatska posebnost. Ali je hravtska i jugoslavenska posebnost da su plaće bile takve zahvaljujući kreditima koje je Juga dobivala u eri “hladnog rata”. Komunisti su bespaltno dijelili sebi stanove, mi svi ostali smo izdvajali iz osobnih dohodaka u stambene fondove iz kojih se financirala stambena izgradnja u kojoj su komunisti imali neupitnu prednost. Npr. Imao sam pristojnu plaću kao i supruga, pa smo temeljem toga uplačivali u fond puno više nego drugi sa manjom plaćom, ali samo zato jer smo imali “pristojne” plaće i bili bez djece bili smo na dnu tzv “stambene liste” i nikada nismo stan dobili nego smo ga uspjeli sa solidarnim kreditom (3 osobe) kupiti. Ista stvar sa besplatnim ljetovanjima ! Iako je moja “dobrovoljna” sindikalna člnarina bila duplo veća od radničke, nikada nisam uspio doći na red za tjedan dana odmarališta. I za školstvo i zdravstvo se odvajalo iz osobnih dohodaka, a današnje stanje u zdravstvu ocjenjuju vansjki faktori kao jako dobro. I da je kojim slučajem SDP na vlsti onda bi ovakvo današnje stanje bilo najboje na svijetu, ali HDZ je na vlasti pa onda ništa ne valja. No možda nas Mirando Mrsić usreći pa postane ministar, pa će onda sve valjati, naravno ako nešto ne zasere, jer su sve do sada čega su se esdepeovci primili propastili. A ovo što si nabrojio je većinom prodao poslije 2000. godine, posebno banke, HT, INA, a ostalo (oaim nažalost Plive) posluje i danas i normalno je da nije u vlasništvu države, a nije ni prije bilo, nego je bilo u “vlasništvu radničke klase” što god to značilo. A to što zaboravljaš da osim što je tada došao na vlast HDZ, da su došli i tvoji izrodi i prijatelji sa istoka i okupirali i uništili više od trećine industrije koja je tako i tako izgubila tržišta, prouzročili neviđene troškove, koje smo do 2000. godine uspjeli izdržati, a onda je došao SDP i sve upropastio, strateške objekke rasprodao, zemlju ponizio i izdao, a usput i zadužio tako da se i dans otplačujmu kamte njihovg zaduživanja … Nekoliko naslova iz tjednika DANAS od 11. kolovoza 1987. Naslovnica: Na pragu siromaštva - Više od polovice Jugoslavena smatra da im je standard ispod egzstencijalnog minimuma. Strana 8. Šifra bijede. Povratak socijalne karte. Strana 9. Ispod praga siromaštva j, prema nalazu Centra za marketing 60% domačinstava.