Hrvatskoj se morala dogoditi orkanska bura da domaći političari otprhnu s televizije. Trebali su odletjeti krovovi, pucati stabla, nabujati rijeke, da u udarnim minutama dnevnika ne bismo morali slušali o referendumima, o ćiriličnim pločama i pravima manjina, o ustavnim promjenama i političkim ubojstvima... Da sa sobom ne donosi štete i nesreće, gotovo bismo s radošću čekali novog Teodora samo da s ekrana zbriše face političara i raznih 'udrugaša'.
Ali, na žalost, čak ni rekordni vjetar nije bio dovoljan da ih sve skupa otpuše s trona apsolutnih tv zvijezda. Zbog Linićeva tenkovskog šarma ili Karamarkova tužnog komentatorskog lika čak ni Antonov, avion koji je prevezao Končarov transformator na drugi kraj svijeta, nije dospio među vijesti kad je trebao, dakle onog trena kad je sletio na Pleso. Golemi ukrajinski avion privukao je pažnju tek kad je javnost pokazala kamo treba uperiti kamere, u tisućama okupirajući zračnu luku, naizgled bizarno zainteresirana za jedan avion. Gledatelji su navukli jakne i krenuli put Velike Gorice kako bi pokazali da su umorni od vječno istih vijesti o vječno istim temama, od ponavljanja povijesti bez pomaka nabolje.
Umjesto da i dalje pasivno prate kako tonemo u procjepima koji dijele zemlju - ideološkom (lex Perković), svjetonazorskom (referendum o braku) i ratnom (ćirilica) - tv pretplatnici nagrnuli su uživo gledati nešto ne samo konkretno i veliko, nego i nešto što leti naprijed. Koje li jednostavne simbolike koja i televizijama pokazuje smjer.
PLUS
Možda zamišljena kao lagana, Šimlešina emisija Dobar dan svaki dan ozbiljno je načela temu zviždača u Hrvatskoj. Podsjetila me na bolje dane Latinice.
MINUS
Umjesto da objasni kako je prekršio predizborno obećanje Resničanima, Bandić u Hrvatskoj uživo napao M. Sever da 'kuri' temu. I Nađvinski mu nije mogao ništa.
