Hoćemo li ući u Europsku uniju i ako Lisabonski ugovor, koji su Irci odbacili na referendumu, zauvijek propadne, pitanje je koje je u Hrvatskoj zasjenilo sve druge teme s ljetnoga summita EU.
Naime, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji će u drugoj polovici godine predsjedati EU, i njemačka savezna kancelarka Angela Merkel izjavili su nakon summita da bez Lisabona nema nastavka širenja Unije. Usprkos tim tvrdnjama, potpisnik ovih redaka posve je uvjeren da će Hrvatska u EU ući s Lisabonom ili bez njega. Dapače, bez Lisabona mogla bi ući i prije!
Kao prvo, u pravnoj službi Europske komisije, tijelu koje jamči da su svi propisi koje EK donosi u skladu s europskom pravnom stečevinom, izričito tvrde da za članstvo Hrvatske ne postoji pravna zapreka; može ga se provesti tako da se Pristupni ugovor prihvati kao amandman na vrijedeći Ugovor iz Nice. Zapreke mogu, dakle, biti samo političke.
Mnogi su europski državnici, k tome, izričito rekli da do zastoja u proširenju može doći samo za Tursku, Makedoniju i ostale zapadnobalkanske zemlje – za umirenje potonjih u zaključcima summita istaknuta je “ponovna potvrda pune potpore europskoj perspektivi Zapadnoga Balkana” te nakon toga za svaku od njih naveden niz uvjeta i zadataka; Hrvatsku se ne spominje ni izravno ni neizravno.
A što je točno rekao Sarkozy kad su ga upitali odnosi li se njegova tvrdnja o nemogućnosti proširenja bez Lisabona i na Hrvatsku? – Određene zemlje koje najviše podupiru proširenje imaju pričuve prema Lisabonskome ugovoru. Ali za proširenje treba jednoglasnost. Bilo bi vrlo neobično da se Europa ne može složiti o svojim ustanovama, a da se složi o 28., 29. ili 30. članici – odgovorio je Sarkozy. Iz njegova je odgovora, dakle, očito da tim riječima pritišće dvije zemlje koje će Unijom predsjedati nakon Francuske – Češku i Švedsku – koje Lisabon još nisu ratificirale, dok je glede Hrvatske izbjegao konkretno odgovoriti 'da’ ili 'ne’.
I njemačka je savezna kancelarka Angela Merkel, nakon što je izjavila da “nema proširenja ako propadne Lisabonski ugovor jer Ugovor iz Nice ograničava broj članica na 27 država”, upitana znači li to da ni Hrvatska bez Lisabona neće ući u EU. I ona je izbjegla konkretan odgovor te je uzvratila protupitanjem: “Nije li i Hrvatska država?”.
Dan ranije su, međutim, i Merkelova i Sarkozyjev premijer Francois Fillon na summitu Europske pučke stranke prihvatili izjavu u kojoj izričito kažu da “ishod irskoga referenduma ne bi trebao imati nikakva utjecaja na pristupne pregovore s Hrvatskom. Naprotiv, kroz uspješne pristupne pregovore s Hrvatskom Europska unija šalje važnu poruku da se politika proširenja nastavlja”.
Najjasniji je u izjavama nakon summita bio talijanski premijer Silvio Berlusconi, koji je naglasio da ulazak Hrvatske u Europsku uniju “nitko ne može ugroziti jer je preblizu članstvu i ispunila je sve uvjete, osim što još mora ispregovarati nekoliko poglavlja”. Sve, dakle, ovisi o Hrvatskoj: obračuna li se s korupcijom i preobrazi li javnu upravu i pravosuđe iz balkanskih u europske, te odradi li ostali, u usporedbi s ovime, sićušan posao na dovršetku pristupnih pregovora na vrijeme da u drugoj polovici 2009. potpiše Pristupni ugovor, njegova bi se ratifikacija, ako Lisabon propadne, odvijala iznimo brzo.
Zemlje članice bi ga, naime, iskoristile da njime u Nicu ubace odredbe iz Lisabonskoga ugovora koje bi pospješile djelovanje Unije, a za koje nije formalno nužno usvojiti novi Ugovor. I željele bi da one što prije stupe na snagu.
