Bio je to zgodan prilog dnevnika Nove TV o koalicijskoj prepisci Jakovčića i Milanovića jer se iz njega dalo zaključiti kako se naši političari u vlasti ponašaju poput kapricioznih glumačkih diva.
Dakle, njih si dvojica krasopisom pišu pisma, kako ne bi morali načas sići s trona i prijeći preko Učke ili se spustiti iz Zagreba radi tričave dobrobiti zemlje kojom upravljaju. Zgrožena smiješnim hirovima pronašla sam spas sjetivši se HTV-ove Hrvatske uživo, koja se emitira u lošijem terminu kad većina još zaposlenih tek stiže s posla.
Umjesto o ćudljivim igrama političkih gracija, bilo lijeve ili desne provenijencije, u Hrvatskoj uživo moglo se informirati o novim cijenama roaminga, stvarnoj ili umišljenoj razlici između divlje i uzgojene ribe, očuvanju čarobnih bračkih pustinja Blace i cirkusu koji gostuje u Zagrebu. Saznali smo i da u Francuskoj postoji visoka škola za cirkusku umjetnost, a mislila sam da takva postoji samo kod nas. Hrvatska uživo stoput je bolja od Hrvatske umrtvo, kakvom ovu zemlju čini politika u glavnim informativnim emisijama.
Politika samo kvari stvarnost, a na urednicima je odluka da procijene koliko to treba dopuštati. Bio je sinoć i dan sporta: nogometa u koji su komentatori po starom hrvatskom običaju ušli s megalomanskim najavama, da bi također po starom hrvatskom običaju završili naricaljkom.
Srećom, bio je to i dan velikog Dražena Petrovića kojeg su se večernjom emisijom sjetili na HTV-u i o kojem će RTL u nedjelju emitirati dokumentarac. Možda i novi klinci, koji misle da košarku igraju samo crnci, povjeruju da smo vodili protiv Dream Teama.
