Arbitražni sudovi oslanjaju se na premisu da će stranke prihvatiti njihove odluke. Teško je zamisliti kakav bi se politički pritisak mogao nametnuti Hrvatskoj kako bi je se natjeralo da prihvati izvršenje odluke arbitraže sa Slovenijom. Najčišći put jest taj da Arbitražni sud proglasi prekid procedure i pruži strankama mogućnost da ponove postupak na sudu ili pak na nekom drugom sudu poput Međunarodnog suda.
Etika u pravu
Tako razmišljaju Araman Sarvarian i Rudy Baker, profesori prava sa Sveučilišta u Surreyu, u sveobuhvatnoj pravnoj analizi situacije iz javno dostupnih izvora nakon skandala s nezakonitom postupanjima slovenske agentice Simone Drenik i "slovenskog" suca Jerneja Sekoleca.
Sarvarian je stručnjak za etiku u međunarodnom pravu, njegova se djela citiraju u procesima pred Međunarodnim sudom, a sudjelovao je i u radnoj skupini za uspostavljanje etičkih pravila koje je koristio Arbitražni sud u Londonu pri svom formiranju.
Njihova analiza u stručnoj publikaciji EJIL nije samo akademska nego ima i konkretnu primjenu. Sud, za sada, nastavlja s radom te poziva države da se izjasne o hrvatskom istupanju.
Moguće je da sud donese odluku bez obzira na istupanje Hrvatske. Osim toga, Hrvatska će morati pravno obraniti odluku o prekidu Arbitražnog sporazuma sa Slovenijom.
Politički pritisak na Hrvatsku mogao bi iščitati iz članka Arbitražnog sporazuma koji kaže da Slovenija neće blokirati Hrvatsku u pristupu EU. Iz te činjenice neki pravni stručnjaci crpe objašnjenje o političkom uvjetovanju, no Sarvaran i Rudy pišu: – Ugovor o pristupanju Hrvatske EU ne obvezuje Hrvatsku da provede odluku Arbitražnog suda.
Ako sud nastavi s radom i donese odluku, čak i ako je na transparentan, ali i problematičan način "prilagodi" kako bi se kaznilo Sloveniju, ne vide način kako bi – bilo kakva odluka – bila prihvaćena i u Sloveniji i u Hrvatskoj, smatraju profesori.
Naime, Sekolec je uvjeravao Simonu Drenik da sud namjerava dodijeliti najmanje dvije trećine spornog teritorija Sloveniji. U slučaju da odluka suda imalo nalikuje Sekolčevoj tvrdnji, Hrvatska bi mogla ustvrditi da takav ishod potvrđuje istinitost Sekolčevih tvrdnji te da je odluka bazirana na nezakonitoj argumentaciji Slovenije. U slučaju da odluka suda bude u korist Hrvatske Slovenija bi se mogla pobuniti da sud nije primjenjivao zakon, već da je donio političku odluku.
Pozivanje na članak 60. Bečke konvencije o ugovorima, koji je aktivirala Hrvatska, presedan je u međudržavnim arbitražama. No je li povreda sporazuma toliko gruba da Hrvatskoj daje za pravo da ga odbaci? U članku 60. ne govori se o težini povrede, već o njezinu tipu. Bitna povreda ona je koja je presudna za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora. U praksi, Hrvatska će trebati objasniti zahtjev tako da dokaže da ne postoji održiv i izvediv način da sud donese pravedan i pravno utemeljen rezultat, smatraju.
Tajnost procedure
Hrvatska se u obrazloženju odluke pozvala na kršenje članaka sporazuma o tajnosti postupka i kršenja pravila procedure. No ti se članci odnose na tajnost internih debata tribunala, i ne odnose se na Sloveniju, već samo na Sekoleca, smatraju profesori.
No postoji i članak 4. koji se tiče "fer i pravednog rezultata arbitraže". Hrvatska stoga može ustvrditi da se taj pojam odnosi i na proceduralnu i materijalnu pravednost. Iako pojmovi "fer i pravedan" nisu definirani u Arbitražnom sporazumu, o njima se zaključak izvodi iz članka 15. pravila arbitražnog suda koji obvezuje sud da osigura strankama ista prava i obveze, a s druge strane da se suzdrži od bilo kakve komunikacije osim službene sa znanjem druge strane. Prema našem mišljenju, taj je članak prekršila Slovenija, a zamjena sudaca novima nedovoljan je pravni lijek, zaključuju Sarvarian i Baker.
>> Arbitražni sud pozvao Hrvatsku i Sloveniju da se dodatno izjasne o prestanku arbitraže
>> Bivši slovenski arbitar Sekolec pod sumnjom da je namjerno sabotirao arbitražu
Izgledi za opravdanje izlaska iz arbitraže su gotovo neoborivi . Hrvatska bi trebala ponoviti zahtjev o prestanku arbitraže jer se je sud oglušio na teške povrede u postupku.